Bosnie-Herzégovine

Godina XIV Utorak, 29. juna/lipnja 2010. godine

Broj/Broj 53

Godina XIV Utorak, 29. juna 2010. godine

ISSN 1512-7486 - bosanski jezik ISSN 1512-7494 - hrvatski jezik ISSN 1512-7508 - srpski jezik

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE

Na temelju članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 75. sjednici Zastupničkoga doma, održanoj 7. travnja 2010. godine, i na 46. sjednici Doma naroda, održanoj 28. svibnja 2010. godine, usvojila je

ZAKON

O ŽIGU

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

Članak 1. (Predmet Zakona)

(1) Ovim se Zakonom ureĎuju način stjecanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštita žiga na teritoriju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH).

(2) U smislu ovoga Zakona, žig je pravo kojim se štiti znak koji u gospodarskom prometu služi za razlikovanje robe odnosno usluga jedne fizičke ili pravne osobe od iste ili slične robe odnosno usluga druge fizičke ili pravne osobe.

(3) Prijavljeni i registrirani žig predstavlja samostalno imovinsko dobro i svome nositelju daje isključiva prava predviĎena ovim Zakonom.

(4) Ovaj se Zakon primjenjuje i na žigove koji su meĎunarodno registrirani za teritorij BiH.

Članak 2. (Individualni, kolektivni i jamstveni žig)

(1) Individualni žig je žig jedne fizičke ili pravne osobe koji služi za razlikovanje jedne ili više vrsta robe ili usluga te osobe od istih ili sličnih vrsta robe ili usluga drugih sudionika u gospodarskom prometu.

(2) Kolektivni žig je žig pravne osobe koji predstavlja odreĎeni oblik udruživanja proizvoĎača ili davatelja usluga, a imaju ga pravo koristiti članovi te udruge pod uvjetima predviĎenim ovim Zakonom.

(3) Korisnik kolektivnoga žiga ima ga pravo koristiti samo na način predviĎen općim aktom o kolektivnom žigu.

(4) Jamstveni žig je žig koji koristi više osoba pod nadzorom nositelja žiga, a služi kao jamstvo kvalitete, zemljopisnog podrijetla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obilježja robe ili usluge tih osoba.

(5) Nositelj jamstvenoga žiga mora dopustiti uporabu jamstvenoga žiga svakoj osobi za robu ili uslugu koje imaju zajednička obilježja pod uvjetima propisanim općim aktom o jamstvenom žigu.

Članak 3. (Što se ne smatra žigom)

U smislu ovoga Zakona, žigom se ne smatraju pečat, štambilj i službeni znaci za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i slično.

Članak 4. (Znaci koji se mogu zaštititi žigom)

(1) žigom se može zaštititi znak koji je prikladan za razlikovanje iste ili slične robe ili usluga u gospodarskom prometu i koji se može grafički prikazati.

(2) Znak se može sastojati naročito od: riječi, uključujući osobna imena, crteža, slova, brojeva, slika, oblika proizvoda ili njihova pakiranja, rasporeda boja, trodimenzionalnih oblika ili kombinacije tih elemenata.

(3) Pri ocjenjivanju je li neki znak prikladan za razlikovanje robe ili usluga u gospodarskom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebice vrijeme i opseg njegove dotadašnje uporabe u BiH.

(4) Narav robe odnosno usluga koje se obilježavaju žigom, sama po sebi, ne može biti smetnja priznanju žiga.

Članak 5. (Nacionalni tretman)

(1) Nositelj registriranog žiga ili podnositelj prijave za priznanje žiga može biti domaća ili strana fizička ili pravna osoba pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) Strane fizičke i pravne osobe glede zaštite znaka žigom u BiH uživaju ista prava kao i domaće fizičke i pravne osobe ako to proizlazi iz meĎunarodnih ugovora ili konvencija kojima je pristupila ili ih je ratificirala BiH (u daljnjem tekstu: meĎunarodni ugovori i konvencije), ili iz načela reciprociteta.

(3) Postojanje reciprociteta pretpostavlja se dok se ne dokaže oprečno.

Članak 6. (Apsolutni razlozi za odbijanje prijave žiga)

(1) žigom se ne može zaštititi znak:

a) koji je protivan javnome poretku ili moralu;

b) koji se ne može grafički prikazati;

c) koji je istovjetan starijem žigu ili ranije prijavljenom znaku za istu robu ili uslugu;

d) koji po svome ukupnom izgledu nije prikladan za razlikovanje robe odnosno usluga u gospodarskom prometu, za onu robu ili usluge za koje je podnesena prijava žiga;

e) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u prometu služe za označavanje vrste, kvalitete, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla proizvoda, vremena ili načina proizvodnje robe ili pružanja usluga, ili za označavanje nekih drugih obilježja robe ili usluga;

f) koji se isključivo sastoji od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom ili stručnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi za označavanje odreĎene vrste robe ili usluge;

g) koji je isključivo oblik odreĎen vrstom proizvoda ili oblik proizvoda potreban za postizanje odreĎenog tehničkog rezultata, ili oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost;

h) koji svojim izgledom ili sadržajem može obmanuti javnost, posebice u odnosu na zemljopisno podrijetlo, vrstu, kvalitetu ili neko drugo obilježje robe ili usluge;

i) koji sadrži službene znake za kontrolu ili jamstvo kvalitete ili ih podražava;

j) koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili amblem, naziv ili kraticu naziva neke zemlje ili meĎunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnoga tijela te zemlje ili organizacije;

k) koji sadrži naziv ili kraticu, grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak BiH ili njezinih entiteta, kantona, distrikta ili ih podražava, osim uz odobrenje nadležnoga tijela;

l) koji predstavlja ili podražava nacionalni ili vjerski simbol;

m) koji je znak za vino i koji sadrži ili se sastoji od zemljopisne oznake koja služi za označavanje vina, ili je znak za jako alkoholno piće koji sadrži ili se sastoji od zemljopisne oznake koja služi za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nisu tog zemljopisnog podrijetla;

n) koji je isključivo ime podrijetla meĎunarodno registrirano da vrijedi za teritorij BiH.

(2) Znak iz stavka (1) toč. d), e) i f) ovoga članka može se zaštititi žigom ako podnositelj prijave dokaže da je ozbiljnom uporabom znak postao prikladan za razlikovanje u prometu robe odnosno usluga na koje se odnosi.

Članak 7. (Relativni razlozi za odbijanje prijave žiga)

(1) Na temelju podnesenog prigovora žigom se neće zaštititi znak:

a) koji je istovjetan ranije zaštićenom znaku druge osobe za sličnu robu odnosno usluge, ili sličan ranije zaštićenom znaku druge osobe za istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga, ako postoji vjerojatnoća da zbog te istovjetnosti odnosno sličnosti nastane zabuna u prometu, što uključuje i vjerojatnoću asociranja na ranije zaštićeni znak;

b) koji je istovjetan ili sličan znaku druge osobe za istu ili sličnu vrstu robe odnosno usluga poznatom u BiH, u smislu članka 6.bis Pariške konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: općepoznati znak);

c) koji, sukladno članku 16. stavak 3. TRIPS-a (Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva), bez obzira na robu odnosno usluge na koje se odnosi, predstavlja reprodukciju, imitaciju ili transliteraciju zaštićenoga znaka druge osobe ili njegovog bitnoga dijela, koji je kod sudionika u prometu u BiH nedvojbeno poznat kao znak visokog ugleda (u daljnjem tekstu: čuveni žig), a kojim svoju robu odnosno usluge obilježava druga osoba, ako bi se uporabom takvoga znaka nelojalno izvlačila korist iz stečenog ugleda čuvenoga žiga, ili bi se štetilo njegovom razlikovnom karakteru odnosno ugledu;

d) koji svojim izgledom ili sadržajem povreĎuje starije autorsko pravo ili zemljopisnu oznaku ili ranije zaštićeni industrijski dizajn;

e) čija bi uporaba povreĎivala pravo na osobno ime poznate osobe ili lik bilo koje osobe, ako su nastali prije datuma prijave žiga, ili priznatoga prava prvenstva zatraženog u prijavi žiga;

f) koji je istovjetan ili sličan ranijem žigu koji je bio registriran za istu ili sličnu robu ili usluge, a koji je prestao važiti zbog neproduljenja registracije, ako je prošlo manje od dvije godine od dana prestanka ranijeg žiga, osim ako nositelj ranijeg žiga nije dao svoju suglasnost za priznanje kasnijeg žiga ili nije koristio svoj žig;

g) koji je podnesen protivno načelu dobre vjere, savjesnosti i poštenja.

(2) Zaštićenim znakom iz stavka (1) toč. a) i c) ovoga članka smatra se znak koji je zaštićen žigom za teritorij BiH, a zaštićenim znakom iz stavka (1) točka a) ovoga članka smatra se i znak koji je predmetom prijave za priznanje žiga za teritorij BiH, pod uvjetom da žig po toj prijavi bude priznat.

Članak 8. (UtvrĎivanje poznatosti znaka)

(1) Pri utvrĎivanju je li znak iz članka 7. stavak (1) točka b) ovoga Zakona općepoznati znak, odnosno je li znak iz članka 7. stavak (1) točka c) ovoga Zakona čuveni žig, uzima se u obzir upoznatost relevantnoga dijela javnosti sa znakom, uključujući i poznavanje do kojega je došlo promidžbom znaka.

(2) Relevantnim dijelom javnosti smatraju se stvarni i potencijalni korisnici robe odnosno usluga koje se obilježavaju tim znakom, kao i osobe uključene u distribucijske tokove te robe odnosno usluga.

Članak 9. (Zaštita osobnog imena poznate osobe ili lika bilo koje osobe)

(1) Lik, osobno ime, nadimak ili pseudonim poznate osobe može se zaštititi žigom samo po pristanku te osobe.

(2) Znak koji sadrži lik neke osobe može se zaštititi žigom samo pristankom te osobe, a lik umrle osobe može se zaštititi žigom samo pristankom bračnoga druga i djece umrloga, ako njih nema pristankom roditelja, a ako nema roditelja, pristankom drugih nasljednika ako oporukom nije drukčije odreĎeno.

(3) Za zaštitu znaka koji sadrži lik, osobno ime, nadimak ili pseudonim povijesne ili druge umrle poznate ličnosti potrebna je i dozvola nadležnoga tijela.

Članak 10. (Nadležnost za postupak zaštite žiga)

(1) Poslove koji se odnose na postupak zaštite žiga u upravnom postupku propisanom ovim Zakonom obavlja Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut).

(2) Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, u postupku pred Institutom primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09).

(3) Protiv odluke Instituta donesene u postupku iz stavka (1) ovoga članka može se izjaviti žalba Povjerenstvu za žalbe Instituta (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za žalbe) u roku od 15 dana od dana primitka odluke.

(4) Protiv odluke Povjerenstva za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana primitka odluke.

Članak 11. (Registri)

(1) Institut u elektroničkom obliku vodi Registar prijava za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: Registar prijava), Registar žigova i Registar zastupnika za zaštitu žigova (u daljnjem tekstu: Registar zastupnika).

(2) Registri iz stavka (1) ovoga članka objedinjeni su u jedinstveni sustav registara industrijskoga vlasništva BiH u elektroničkom obliku.

(3) Sadržaj registara iz stavka (1) ovoga članka propisat će se posebnim propisom za provedbu ovoga Zakona koji donosi ravnatelj Instituta (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).

(4) Registri iz stavka (1) ovoga članka smatraju se javnim knjigama i zainteresirane osobe mogu ih razgledati bez plaćanja posebnih pristojbi, odnosno naknade troškova.

(5) Na pismeni zahtjev zainteresirane osobe i uz plaćanje propisane pristojbe i naknade troškova, Institut će izdati preslike dokumenata i odgovarajuće potvrde i uvjerenja o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju.

Članak 12. (Zastupanje)

(1) Fizičke i pravne osobe koje se bave zastupanjem u postupku zaštite žigova pred Institutom moraju biti upisane u Registar zastupnika iz članka 11. stavak (1) ovoga Zakona.

(2) Stranu fizičku ili pravnu osobu u postupku pred Institutom mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika, a domaća pravna i fizička osoba može istupati pred Institutom i samostalno.

(3) U Registar zastupnika upisuju se fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete utvrĎene provedbenim propisom.

Članak 13. (Pružanje informacija)

(1) Institut će svakoj osobi, na njezin pismeni zahtjev, omogućiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na žig.

(2) Sadržaj i način uvida iz stavka (1) ovoga članka uredit će se provedbenim propisom.

(3) Usluge pretraživanja prijavljenih i registriranih žigova za strane osobe obavljaju se posredstvom zastupnika iz članka 12. stavak (2) ovoga Zakona, a domaće osobe usluge pretraživanja mogu zahtijevati i samostalno.

Članak 14. (Pristojbe i naknade u postupku stjecanja i održavanja žiga i pružanja informacijskih usluga)

(1) Za sve radnje u postupku stjecanja, održavanja, evidencije prometa i prestanka žiga i za pružanje informacijskih usluga plaćaju se pristojbe suglasno važećim propisima kojima se ureĎuju državne administrativne pristojbe (u daljnjem tekstu: pristojbe) i naknade posebnih troškova postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini odreĎenoj posebnom tarifom koju donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na prijedlog ravnatelja Instituta.

(2) Dokaz o plaćenoj pristojbi i troškovima postupka iz stavka (1) ovoga članka dostavlja se Institutu na način utvrĎen provedbenim propisima.

DIO DRUGI - POSTUPAK ZAŠTITE

Članak 15. (Pokretanje postupka za priznanje žiga)

(1) Postupak za priznanje žiga pokreće se prijavom za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: prijava) koja se podnosi Institutu.

(2) Prijava mora sadržavati zahtjev za priznanje samo jednog žiga koji se odnosi na jednu ili više vrsta robe odnosno usluga.

(3) Bitni dijelovi prijave su:

a) zahtjev za priznanje žiga,

b) znak koji podnositelj prijave želi zaštititi žigom,

c) popis robe odnosno usluga na koje se znak odnosi, na jednom od jezika u službenoj uporabi u BiH, koji mora biti sastavljen prema MeĎunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga utvrĎenoj Ničanskim sporazumom o meĎunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova.

(4) Sadržaj zahtjeva za priznanje žiga, način prezentacije i broj primjeraka pojedinih bitnih dijelova prijave, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz prijavu ureĎuju se provedbenim propisom.

Članak 16. (Prijava za priznanje kolektivnog žiga i jamstvenog žiga)

(1) Osim dijelova prijave iz članka 15. stavak (3) ovoga Zakona, uz prijavu za priznanje kolektivnog žiga prilaže se opći akt o kolektivnom žigu, a uz prijavu za priznanje jamstvenog žiga opći akt o jamstvenom žigu.

(2) Opći akt o kolektivnom žigu mora sadržavati: podatke o podnositelju prijave, odnosno osobi ovlaštenoj za zastupanje; odredbe o izgledu znaka i robi odnosno uslugama na koje se znak odnosi; odredbe o tomu tko ima pravo na uporabu kolektivnog žiga i pod kojim uvjetima; odredbe o pravima i obvezama korisnika kolektivnog žiga u slučaju povrede žiga i odredbe o mjerama i posljedicama u slučaju nepridržavanja odredbi općeg akta.

(3) Opći akt o jamstvenom žigu, osim odredbi iz stavka (2) ovoga članka, mora sadržavati i odredbe o zajedničkim obilježjima robe odnosno usluga koje se jamče jamstvenim žigom i odredbe o nadzoru nad uporabom jamstvenog žiga od njegova nositelja.

(4) Podnositelj prijave, odnosno nositelj kolektivnoga žiga ili jamstvenoga žiga, dužan je Institutu, bez odgode, dostaviti svaku izmjenu općeg akta o kolektivnom žigu ili o jamstvenom žigu.

(5) Svatko može pregledati opći akt o kolektivnom žigu ili o jamstvenom žigu.

Članak 17. (Registar prijava)

U Registar prijava upisuju se podaci o bitnim dijelovima prijave iz čl. 15. i 16. ovoga Zakona i drugi podaci propisani provedbenim propisom.

Članak 18. (Datum podnošenja prijave)

(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj datum sadrži:

a) naznaku o tomu da se traži priznanje žiga,

b) ime i prezime, odnosno poslovno ime i adresu podnositelja prijave,

c) znak koji podnositelj prijave želi zaštititi i

d) popis robe odnosno usluga na koje se znak odnosi.

(2) Institut potvrĎuje primitak prijave podnositelju prijave na njegov primjerak.

(3) Nakon što zaprimi prijavu Institut ispituje sadrži li prijava dijelove iz stavka (1) ovoga članka.

(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stavka (1) ovoga članka, Institut će pozvati podnositelja prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produljiti, otkloni nedostatke zbog kojih prijava nije mogla biti upisana u Registar prijava.

(5) Ako podnositelj prijave u roku iz stavka (4) ovoga članka ne otkloni nedostatke, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.

(6) Ako podnositelj prijave u roku iz stavka (4) ovoga članka otkloni nedostatke, Institut će zaključkom priznati za datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnositelj prijave otklonio uočene nedostatke.

(7) Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u Registar prijava.

Članak 19. (Pravo prvenstva)

Podnositelj prijave ima pravo prvenstva od datuma podnošenja prijave u odnosu na sve druge osobe koje su kasnije podnijele prijavu za isti ili sličan znak kojim se obilježava ista ili slična roba odnosno usluga.

Članak 20. (Unijsko pravo prvenstva)

(1) Pravnoj ili fizičkoj osobi koja je podnijela urednu prijavu žiga s djelovanjem u nekoj zemlji članici Pariške unije ili Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) priznat će se pravo prvenstva u BiH od datuma podnošenja te prijave ako u BiH za isti znak i za istu robu odnosno usluge podnese prijavu u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijave s djelovanjem u odnosnoj zemlji.

(2) Osoba koja se poziva na pravo prvenstva iz stavka (1) ovoga članka mora u zahtjevu za priznanje žiga naznačiti datum podnošenja, broj prijave i zemlju za koju je prijava podnesena.

(3) Urednom prijavom iz stavka (1) ovoga članka smatra se svaka prijava koja ispunjava uvjete urednosti prema nacionalnom zakonodavstvu države članice Pariške unije ili WTO-a za koju je prijava podnesena, ili prema propisima meĎunarodne organizacije nastale na temelju meĎunarodnog ugovora zaključenog izmeĎu ovih država, bez obzira na kasniju pravnu sudbinu te prijave.

(4) Osoba iz stavka (1) ovoga članka dužna je u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijave u BiH dostaviti Institutu prijepis prijave iz stavka (1) ovoga članka, ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije, WTO-a, odnosno meĎunarodne organizacije kojoj je ta prijava podnesena, kao i ovjereni prijevod prijepisa na jednom od jezika u službenoj uporabi u BiH.

(5) Ako osoba iz stavka (1) ovoga članka ne ispuni obvezu iz stavka (4) ovoga članka, Institut neće priznati zahtijevano pravo prvenstva, te će zaključkom utvrditi da pravo prvenstva postoji od datuma podnošenja prijave utvrĎenog sukladno članku 18. ovoga Zakona i nastavit će postupak povodom podnesene prijave.

(6) Sadržaj zahtjeva za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva i sadržaj uvjerenja o pravu prvenstva koje izdaje Institut ureĎuju se provedbenim propisom.

Članak 21. (Izložbeno (sajamsko) pravo prvenstva)

(1) Podnositelj prijave koji je uporabio odreĎeni znak za obilježavanje robe odnosno usluga na službenoj ili službeno priznatoj meĎunarodnoj izložbi u BiH ili u drugoj državi članici Pariške unije ili WTO-a, sukladno Konvenciji o meĎunarodnim izložbama, može u roku od tri mjeseca od dana zatvaranja izložbe zahtijevati u prijavi pravo prvenstva od prvoga dana izlaganja, odnosno dana uporabe toga znaka na izložbi.

(2) Osoba koja zahtijeva priznanje prava prvenstva iz stavka (1) ovoga članka dužna je uz prijavu dostaviti pismenu potvrdu nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili WTO-a u kojoj je izložba održana da je u pitanju izložba, odnosno sajam meĎunarodnog karaktera, uz naznaku podataka o vrsti izložbe odnosno sajma, mjestu održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe odnosno sajma i prvom danu izlaganja, odnosno danu prve uporabe znaka čija se zaštita traži.

(3) Uvjerenje da je izložbi odnosno sajmu održanom u BiH službeno priznat meĎunarodni karakter izdaje Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine.

Članak 22. (Višestruko pravo prvenstva)

Podnositelj prijave može zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na temelju ranije podnesenih prijava u jednoj ili više država članica Pariške unije ili WTO-a pod uvjetima iz članka 20. ovoga Zakona.

Članak 23. (Računanje rokova prvenstva)

(1) Priznanjem prava prvenstva iz članka 21. ovoga Zakona ne produljuju se rokovi iz članka 20. ovoga Zakona.

(2) U slučaju zahtijevanja višestrukog prava prvenstva iz članka 22. ovoga Zakona, rokovi koji prema članku 20. ovoga Zakona teku od datuma prvenstva računaju se od datuma prvenstva prve prijave.

Članak 24. (Naknadna izmjena znaka u prijavi)

(1) U prijavi se ne može naknadno bitno izmijeniti izgled znaka niti dopuniti popis robe odnosno usluga.

(2) Bitnom izmjenom znaka smatra se svaka izmjena svakoga razlikovnog elementa znaka.

(3) Ne smatra se dopunom popisa robe odnosno usluga njegovo preciziranje niti sužavanje.

Članak 25. (Redoslijed ispitivanja prijava)

(1) Prijave se ispituju prema redoslijedu odreĎenom datumom njihova podnošenja.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovoga članka, prijava se može ispitati po žurnom postupku:

a) u slučaju sudskoga spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka,

b) ako je podnesen zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga, a sukladno meĎunarodnom ugovoru, nacionalna registracija žiga je prethodni uvjet za meĎunarodnu registraciju žiga,

c) ako je, suglasno drugim propisima, nužno izvršiti žurnu registraciju u odreĎenom roku, uz obvezu podnošenja posebnog zahtjeva za to.

(3) U slučaju iz stavka (2) ovoga članka podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po žurnom postupku.

(4) Za zahtjev za ispitivanje prijave po žurnom postupku iz stavka (2) toč. b) i c) ovoga članka plaćaju se pristojbe i troškovi postupka.

Članak 26. (Ispitivanje urednosti prijave i njezino odbacivanje)

(1) Postupak ispitivanja urednosti prijave obuhvaća ispitivanje svih uvjeta propisanih ovim Zakonom i provedbenim propisom.

(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz čl. 15. i 16. ovoga Zakona, dokaz o uplati pristojbe i troškova postupka i druge propisane podatke.

(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismenim putem, uz navoĎenje razloga, pozvati podnositelja prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana niti dulji od 60 dana.

(4) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave, uz plaćanje propisane pristojbe i posebnih troškova, Institut će produljiti rok iz stavka (3) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(5) Ako podnositelj prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati pristojbu i troškove postupka za njezino ureĎivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.

(6) U slučaju iz stavka (4) ovoga članka, uz plaćanje propisane pristojbe i troškova postupka, podnositelj prijave može podnijeti prijedlog za vraćanje u prijašnje stanje u roku od 90 dana od dana primitka zaključka o odbacivanju.

Članak 27. (Odustanak od prijave)

(1) Podnositelj prijave može tijekom cijeloga postupka odustati od prijave u cijelosti ili samo za pojedinu robu odnosno usluge.

(2) Ako je u Registru prijava upisano odreĎeno pravo u korist treće osobe, podnositelj prijave ne može odustati od prijave bez pismene suglasnosti osobe na čije ime je upisano to pravo.

(3) U slučaju kada podnositelj prijave odustane od prijave u cjelini, Institut će donijeti zaključak o obustavi postupka.

(4) U slučaju iz stavka (3) ovoga članka, prijava prestaje važiti idućega dana od dana predaje Institutu izjave o odustanku.

Članak 28. (Razdvajanje prijave)

(1) Prijava u kojoj je navedeno više vrsta robe odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna prijava) može se, na zahtjev podnositelja prijave, do upisa žiga u Registar žigova razdvojiti na dvije ili više prijava, tako što će se razdvojiti popis robe odnosno usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje prijave ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i njezino pravo prvenstva.

(4) O razdvajanju prijave donosi se posebno rješenje u kojem se naznačuju broj odnosno brojevi novih prijava, znak iz prvobitne prijave, kao i vrste robe odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj prijavi, i robe odnosno usluge koje su u izdvojenoj ili izdvojenim prijavama.

(5) Izdvojena odnosno izdvojene prijave upisuju se u Registar prijava.

(6) Na prijavu za priznanje kolektivnog žiga odnosno jamstvenog žiga neće se primjenjivati odredbe st. (1) - (5) ovoga članka.

Članak 29. (Ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje prijave)

Ako je prijava uredna u smislu članka 26. ovoga Zakona, Institut ispituje postoje li apsolutni razlozi za odbijanje prijave propisani člankom 6. ovoga Zakona.

Članak 30. (Posebno ispitivanje općeg akta o kolektivnom žigu i jamstvenom žigu)

(1) Prilikom ispitivanja uvjeta za priznanje kolektivnog žiga i jamstvenog žiga, Institut će posebno ispitati je li opći akt o kolektivnom žigu odnosno o jamstvenom žigu sukladan moralu ili javnome poretku.

(2) Ako je opći akt o kolektivnom žigu odnosno jamstvenom žigu protivan moralu ili javnome poretku, sukladno tome primijenit će se odredbe članka 32. ovoga Zakona.

(3) Na sve izmjene općeg akta o kolektivnom žigu odnosno jamstvenom žigu primijenit će se st. (1) i (2) ovoga članka.

Članak 31. (Dragovoljno ograničenje opsega zaštite - "disclamer")

(1) Ako znak sadrži element koji ne ispunjava uvjete za zaštitu žiga u smislu članka 6. stavak (1) toč. d), e) i f) ovoga Zakona i ako bi uključivanje toga elementa u znak moglo izazvati sumnju u vezi s opsegom zaštite žiga, Institut će pismenim putem zahtijevati od podnositelja prijave da u roku koji ne može biti kraći od 30 dana niti dulji od 60 dana dostavi pismenu izjavu kojom podnositelj prijave potvrĎuje da ne traži bilo kakva isključiva prava na tome elementu.

(2) Ako znak sadrži element koji nije jasan ili nedvojben u smislu stavka (1) ovoga članka, Institut će pismenim putem zahtijevati od podnositelja prijave da u roku iz stavka (1) ovoga članka dostavi opis znaka u kojem će taj element biti objašnjen.

Članak 32. (Odbijanje zahtjeva za priznanje žiga)

(1) Ako utvrdi da prijava ne ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Zakona, Institut će pismenim putem, na temelju rezultata ispitivanja, obavijestiti podnositelja prijave o razlozima zbog kojih se žig ne može priznati i pozvat će ga da se očituje o tim razlozima u roku koji ne može biti kraći od 30 dana niti dulji od 60 dana.

(2) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut može jednom produljiti rok iz stavka (1) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(3) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe odnosno usluge ako podnositelj prijave ne postupi po zahtjevu iz stavka (1) ovoga članka ili ako postupi, a Institut i dalje smatra da se žig ne može priznati u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe odnosno usluge.

(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga ako podnositelj prijave ne postupi po zahtjevu Instituta iz članka 30. ovoga Zakona.

DIO TREĆI - PRIGOVOR

Članak 33. (Objava prijave)

(1) Prijava koja ispunjava uvjete iz članka 26. stavak (2) ovoga Zakona i ako nema razloga za odbijanje prijave iz članka 32. ovoga Zakona, objavljuje se u "Službenome glasniku Instituta" (u daljnjem tekstu: službeno glasilo).

(2) Podaci iz prijave koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Članak 34. (Mišljenje zainteresirane osobe)

(1) Nakon objave prijave svaka zainteresirana osoba u roku od tri mjeseca od datuma objave može dostaviti Institutu pisano mišljenje u kojem se obrazlaže zašto znak iz objavljene prijave ne ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Zakona.

(2) Osoba iz stavka (1) ovoga članka nije stranka u postupku.

(3) Institut će mišljenje iz stavka (1) ovoga članka, ako ga smatra relevantnim za priznanje prijave, dostaviti podnositelju prijave na odgovor u roku koji ne može biti kraći od 15 dana niti dulji od 30 dana.

(4) Nakon što primi odgovor podnositelja prijave Institut će, slobodnom ocjenom, donijeti odluku o priznanju ili odbijanju zahtjeva za priznanje žiga.

Članak 35. (Prigovor)

(1) Nakon objave prijave, u roku od tri mjeseca od dana objave prijave, zainteresirana osoba može Institutu pismenim putem podnijeti prigovor u kojem se obrazlaže zašto znak iz objavljene prijave ne ispunjava uvjete iz članka 7. ovoga Zakona.

(2) Zainteresirana osoba iz stavka (1) ovoga članka je:

a) nositelj ranijeg zaštićenog znaka u slučaju iz članka 7. stavak (1) toč. a), b), c) i d) ovoga Zakona,

b) nositelj nekog od prava iz članka 7. stavak (1) točka e) ovoga Zakona,

c) nositelj ranijeg žiga u slučaju iz članka 7. stavak (1) točka f) ovoga Zakona,

d) osoba koja bi imala pravo podnijeti prijavu u slučaju iz članka 7. stavak (1) točka g) ovoga Zakona i

e) nositelj ranije zaštićenog znaka ili stjecatelj isključive licencije na tomu znaku.

(3) Rok za podnošenje prigovora iz stavka (1) ovoga članka ne može se ni iz kojeg razloga produljiti niti se nakon isteka navedenoga roka mogu podnijeti bilo kakve dopune prigovora, uključujući i dostavu dodatnih dokaza kojima se prigovor opravdava.

(4) Ako je na datum objave prijave protiv koje se prigovor podnosi u tijeku postupak za proglašenje ništavim rješenja o priznanju žiga, odnosno meĎunarodne registracije, ili postupak za prestanak žiga zbog neuporabe, a prigovor se temelji na žigu protiv kojeg je pokrenut neki od navedenih postupaka, Institut će zastati s postupkom povodom prigovora do pravomoćnosti odluke iz ranije pokrenutog postupka.

(5) Zainteresirana osoba iz stavka (1) ovoga članka u postupku povodom prigovora ima status stranke.

Članak 36. (Sadržaj prigovora)

(1) Prigovor mora naročito sadržavati:

a) ime i prezime, odnosno naziv podnositelja prigovora i njegovu adresu, odnosno poslovno sjedište,

b) detaljno obrazložene sve razloge i dokaze na kojima podnositelj prigovora temelji prigovor i kojima dokazuje status zainteresirane osobe iz članka 35. ovoga Zakona,

c) sve objavljene podatke o prijavi protiv koje se prigovor podnosi, uključujući i broj prijave, ime i prezime i adresu, odnosno naziv i poslovno sjedište podnositelja prijave i izgled prijavljenoga znaka s popisom vrste robe i usluga,

d) urednu ovlast, ako se prigovor podnosi posredstvom zastupnika.

(2) Prigovor se podnosi u dva primjerka.

Članak 37. (Postupak po prigovoru)

(1) Nakon zaprimanja prigovora Institut ispituje je li prigovor u svemu podnesen sukladno čl. 35. i 36. ovoga Zakona.

(2) Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka (1) ovoga članka, Institut će zaključkom odbaciti prigovor.

(3) Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka (1) ovoga članka, Institut će dostaviti prigovor podnositelju prijave i pozvati ga da se o njemu pismeno očituje u roku od 60 dana.

(4) Rok iz stavka (3) ovoga članka ne može se produljiti niti nakon njegova isteka podnositelj prijave može podnijeti dopune svoga odgovora na prigovor, uključujući i dodatne dokaze.

(5) Ako se podnositelj prijave ne očituje o prigovoru u roku iz stavka (3) ovoga članka, Institut će rješenjem odbiti podneseni zahtjev za priznanje žiga u granicama zahtjeva iz prigovora.

(6) Ako podnositelj prijave u roku iz stavka (3) ovoga članka odgovori na prigovor, Institut ispituje opravdanost navoda iz prigovora, pri čemu može odrediti usmenu raspravu.

(7) Ako je prigovor podnesen na temelju razloga iz članka 7. stavak (1) točka g) ovoga Zakona, a podnositelj je prijave odgovorio na prigovor, Institut može, s obzirom na okolnosti, uputiti stranke da postojanje razloga iz članka 7. stavak (1) točka g) ovoga Zakona riješe kao prethodno pitanje u postupku pred nadležnim sudom.

(8) Ako podnositelj prijave istakne da podnositelj prigovora nije koristio žig na kojem temelji svoj prigovor, podnositelj prigovora dužan je dokazati da je u razdoblju od pet godina, prije objave prijave protiv koje je podnesen prigovor, koristio svoj žig na teritoriju BiH za robu i usluge za koje je prigovor podnesen, ili mora dokazati da su postojali ozbiljni razlozi za nekorištenje žiga za tu robu ili usluge, pod uvjetom da je raniji žig na datum objave prijave za koju je podnesen prigovor bio registriran najmanje pet godina.

(9) Ako podnositelj prigovora ne dokaže uporabu svoga žiga u smislu stavka (8) ovoga članka, Institut će rješenjem odbiti prigovor u opsegu za koji uporaba žiga nije dokazana.

(10) Nakon provedbe postupka po prigovoru, na temelju utvrĎenih činjenica, Institut će donijeti rješenje o odbijanju prigovora, o djelomičnom odbijanju prigovora i djelomičnom priznanju zahtjeva za priznanje žiga, ili o odbijanju zahtjeva za priznanje žiga.

Članak 38. (Rješenje o priznanju žiga)

(1) Ako prijava ispunjava uvjete za priznanje iz čl. 6. i 7. ovoga Zakona, Institut će o tomu donijeti zaključak i pozvati podnositelja prijave da u roku od 30 dana plati pristojbu i troškove postupka za prvih 10 godina zaštite, za objavu žiga i ispravu o žigu, te da Institutu dostavi dokaze o izvršenim uplatama.

(2) Ako podnositelj prijave u ostavljenome roku ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stavka (1) ovoga članka, smatrat će se da je odustao od prijave i Institut će donijeti zaključak o obustavi postupka.

(3) U slučaju iz stavka (2) ovoga članka podnositelj prijave može, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, podnijeti prijedlog za vraćanje u prijašnje stanje u roku od tri mjeseca od dana primitka zaključka o obustavi postupka.

(4) Ako podnositelj prijave dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stavka (1) ovoga članka, Institut će donijeti rješenje o priznanju žiga, prema usvojenom izgledu znaka i popisa robe ili usluga kojima se odreĎuje opseg priznate zaštite žiga, objaviti žig i izdati ispravu o žigu.

Članak 39. (Upis rješenja o priznanju žiga u Registar žigova)

(1) Rješenje o priznanju žiga s propisanim podacima upisuje se u Registar žigova.

(2) Podaci iz rješenja o priznanju žiga koji se upisuje u Registar žigova ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Datum upisa rješenja o priznanju žiga u Registar žigova je datum rješenja o priznanju žiga.

Članak 40. (Objava žiga)

(1) Registrirani žig s propisanim podacima objavljuje se u službenome glasilu.

(2) Podaci o žigu koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Članak 41. (Isprava o žigu)

(1) Institut će izdati ispravu o žigu zajedno s rješenjem o priznanju žiga.

(2) Sadržaj i izgled isprave o žigu ureĎuju se provedbenim propisom.

DIO ĈETVRTI - POSTUPAK MEĐUNARODNE REGISTRACIJE ŽIGA

Članak 42. (Opća odredba)

Na meĎunarodno registrirane žigove, za koje je zaštita zatražena i za teritorij BiH prema Madridskome aranžmanu o meĎunarodnoj registraciji žigova (u daljnjem tekstu: Madridski aranžman) i Protokolu koji se odnosi na Madridski aranžman (u daljnjem tekstu: Madridski protokol), primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i provedbenog propisa u svim pitanjima koja nisu ureĎena tim ugovorima, osim ako odredbama ovoga dijela Zakona nije drukčije propisano.

Članak 43. (Zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga i zahtjev za upis promjene u MeĎunarodni registar)

(1) Nositelj žiga iz BiH, odnosno podnositelj prijave u BiH, može podnijeti zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga kao i zahtjev za upis promjena u MeĎunarodnom registru sukladno Madridskom aranžmanu i Madridskom protokolu.

(2) Zahtjevi iz stavka (1) ovoga članka podnose se putem Instituta na način kako je propisano Madridskim aranžmanom, Madridskim protokolom, Zajedničkim pravilnikom Madridskoga aranžmana i Madridskoga protokola (u daljnjem tekstu: Zajednički pravilnik), ovim Zakonom i provedbenim propisom.

(3) Za zahtjeve iz stavka (1) ovoga članka plaćaju se pristojbe i troškovi postupka Institutu, a meĎunarodne pristojbe izravno MeĎunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: MeĎunarodni ured).

Članak 44. (Postupak za meĎunarodnu registraciju žiga pred Institutom)

(1) Postupak za meĎunarodnu registraciju žiga pokreće se podnošenjem zahtjeva za meĎunarodnu registraciju žiga.

(2) Uz zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga podnosi se:

a) izgled znaka,

b) uredno sastavljen i klasificiran popis robe ili usluga na francuskome ili engleskome jeziku,

c) ovlast, ako se zahtjev podnosi posredstvom punomoćnika,

d) dokaz o uplati pristojbe i posebnih troškova postupka za zahtjev.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stavka (1) ovoga članka kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

(4) Ako zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga nije uredan, Institut će pismenim putem pozvati podnositelja zahtjeva da ga uredi u roku od 30 dana od dana primitka poziva.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnositelja zahtjeva, rok iz stavka (4) ovoga članka može se produljiti najviše za 60 dana.

(6) Ako podnositelj zahtjeva u ostavljenom roku iz stavka (4) odnosno stavka (5) ovoga članka ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga.

(7) Ako je zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga uredan, Institut će zaključkom pozvati podnositelja zahtjeva da plati pristojbu MeĎunarodnom uredu za meĎunarodnu registraciju žiga i da dostavi dokaz o izvršenoj uplati.

(8) Kada podnositelj zahtjeva za meĎunarodnu registraciju žiga dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stavka (7) ovoga članka, Institut će MeĎunarodnom uredu dostaviti zahtjev za meĎunarodnu registraciju žiga.

(9) Ako podnositelj zahtjeva za meĎunarodnu registraciju žiga u ostavljenom roku ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stavka (7) ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev povučen, o čemu će Institut donijeti zaključak.

Članak 45. (Odbijanje zaštite meĎunarodno registriranog žiga prijavljenog za BiH)

(1) Ako meĎunarodni žig prijavljen za BiH putem Madridskoga aranžmana ili Madridskoga protokola ne ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Zakona, Institut će pisano putem MeĎunarodnog ureda, sukladno Madridskom aranžmanu ili Madridskom protokolu, izdati privremenu odbijenicu meĎunarodne registracije i pozvati nositelja meĎunarodnog žiga da se u roku od četiri mjeseca od datuma privremenog odbijanja, posredstvom domaćeg zastupnika, očituje o navedenim razlozima zbog kojih se njegov žig ne može priznati u BiH.

(2) U daljnjem postupku sukladno se primjenjuju odredbe članka 32. ovoga Zakona.

Članak 46. (Prigovor na meĎunarodno registrirani žig prijavljen za BiH)

(1) Za potrebe meĎunarodno registriranih žigova prijavljenih za BiH, prema Madridskom aranžmanu i Madridskom protokolu, objavom prijave propisane u članku 33. ovoga Zakona smatra se objava meĎunarodno registriranog žiga u službenom glasilu o meĎunarodno registriranim žigovima koje izdaje MeĎunarodni ured (u daljnjem tekstu: Marque International).

(2) Rok za podnošenje prigovora na meĎunarodno registrirani žig počinje teći od prvoga dana mjeseca koji slijedi mjesec naznačen u izdanju Marque Internationala u kojem je taj meĎunarodno registrirani žig objavljen.

(3) Institut putem MeĎunarodnog ureda dostavlja nositelju meĎunarodno registriranog žiga obavijest o privremenom odbijanju na temelju prigovora i poziva ga da imenuje domaćeg zastupnika.

(4) Zastupnik iz stavka (3) ovoga članka mora u roku od četiri mjeseca od datuma obavijesti o odbijanju dostaviti Institutu ovlast o zastupanju.

(5) Institut dostavlja zastupniku iz stavka (3) ovoga članka primjerak prigovora nakon podnošenja ovlasti iz stavka (4) ovoga članka.

(6) Rok za odgovor na prigovor je 60 dana od dana primitka prigovora od zastupnika.

(7) Rokovi iz st. (4) i (6) ovoga članka ne mogu se produljiti.

(8) U daljnjem postupku sukladno se primjenjuju odredbe članka 37. ovoga Zakona.

(9) Za potrebe dokazivanja uporabe žiga, datumom meĎunarodne registracije žiga smatra se datum isteka roka iz članka 5. stavak (2) Madridskog aranžmana ili članka 5. stavak (2) podstavak a) Madridskog protokola, ili ako na taj datum postupak odobravanja zaštite ili postupak povodom prigovora nije okončan, datum obavijesti o konačnoj odluci Instituta o odobravanju zaštite upućene MeĎunarodnom uredu.

Članak 47. (Obavijest MeĎunarodnom uredu)

Institut će bez odgode obavijestiti MeĎunarodni ured o upisu promjena u Registar žigova i o prestanku važenja meĎunarodno registriranog žiga.

Članak 48. (Teritorijalno proširenje meĎunarodnog žiga)

(1) Nositelj meĎunarodno registriranog žiga može podnijeti zahtjev za teritorijalno proširenje meĎunarodnog žiga na BiH.

(2) Zahtjev iz stavka (1) ovoga članka može se odnositi na svu robu i usluge za koje je žig registriran ili na jedan njihov dio.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stavka (1) ovoga člana ureĎuje se provedbenim propisom.

DIO PETI - SADRŽAJ, STJECANJE I OPSEG PRAVA

Članak 49. (Isključiva prava nositelja žiga)

(1) Nositelj žiga ima pravo zabraniti drugim osobama da neovlašteno koriste:

a) znak koji je istovjetan njegovu žigu u odnosu na robu ili usluge koje su istovjetne robi ili uslugama za koje je žig registriran,

b) znak koji je istovjetan ili sličan njegovu žigu u odnosu na robe ili usluge koje su istovjetne ili slične robi ili uslugama za koje je žig registriran ukoliko postoji vjerojatnoća da javnost može biti dovedena u zabludu, što uključuje vjerojatnoću dovoĎenja u vezu s tim znakom i žigom,

c) znak koji je istovjetan ili sličan njegovu žigu u odnosu na robe ili usluge koje nisu slične onima za koje je žig registriran kada taj žig ima ugled u BiH i kada u uporabi toga znaka bez opravdanog razloga nelojalno koristi razlikovni karakter ili ugled žiga, ili im nanosi štetu (čuveni žig).

(2) U smislu stavka (1) ovoga članka, nositelj žiga ima pravo zabraniti sljedeće:

a) stavljanje zaštićenog znaka na robu, njezino pakiranje ili sredstva za obilježavanje robe,

b) nuĎenje robe, njezino stavljanje u promet ili njezino skladištenje u te svrhe, ili pružanje usluga pod zaštićenim znakom,

c) uvoz, izvoz ili provoz robe pod zaštićenim znakom,

d) uporabu zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami.

(3) Prava koja proizlaze iz ovoga članka imaju djelovanje prema trećim osobama od datuma upisa žiga u Registar žigova.

Članak 50. (Reprodukcija žiga u rječniku)

Ako reprodukcija žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim djelima, uključujući i ona u elektroničkom obliku, stvara dojam da je žig generički naziv za robu ili usluge za koje je registriran, na zahtjev nositelja žiga nakladnik djela mora osigurati, najkasnije u sljedećoj nakladi, da reprodukcija žiga bude praćena naznakom da je žig registriran (oznaka R).

Članak 51. (Iscrpljenje prava nositelja žiga)

(1) žig ne daje pravo njegovu nositelju da zabrani njegovu uporabu u vezi s robom koju je nositelj žiga ili osobe koje je on ovlastio označio žigom i stavio u promet bilo gdje u svijetu.

(2) Odredba stavka (1) ovoga članka neće se primijeniti u slučaju postojanja opravdanog razloga nositelja žiga da se suprotstavi daljnjem stavljanju u promet žigom označene robe, posebice ako je došlo do kvara ili druge bitne promjene stanja robe poslije njezina prvog stavljanja u promet.

Članak 52. (Ograničenje prava nositelja žiga)

(1) Nositelj žiga ne može zabraniti drugoj osobi da pod istim ili sličnim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime ili naziv te osobe, a koji je na savjestan način stečen prije priznatog datuma prvenstva žiga.

(2) Nositelj žiga ne može zabraniti drugoj osobi da, sukladno dobrim poslovnim običajima, u gospodarskom prometu koristi:

a) svoje ime ili adresu,

b) naznaku o vrsti, kvaliteti, količini, namjeni, vrijednosti, zemljopisnom podrijetlu, vremenu proizvodnje ili drugom svojstvu robe ili usluga,

c) žigom zaštićeni znak kada je njegova uporaba potrebna u svrhu naznačavanja namjene robe ili usluge, osobito kada je riječ o rezernim dijelovima ili priboru.

(3) Ako je predmetom zaštite kolektivnog žiga ili jamstvenog žiga znak koji ukazuje na odreĎeno zemljopisno područje s kojega potječe roba ili usluga označena njime, korisnik kolektivnog žiga ili jamstvenog žiga ne može zabraniti drugome da taj znak koristi sukladno dobrim poslovnim običajima, niti može zabraniti njegovu uporabu ovlaštenom korisniku istovjetne ili slične registrirane oznake zemljopisnog podrijetla za istu ili sličnu vrstu robe ili usluga.

(4) Nositelj žiga ne može zabraniti drugoj osobi da istovjetan ili sličan znak koristi za obilježavanje robe ili usluga druge vrste, osim ako je u pitanju čuveni žig.

(5) Nositelj registriranog čuvenog žiga može zabraniti drugoj osobi da istovjetan ili sličan znak koristi za obilježavanje robe odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registriran, ako bi uporaba takvoga znaka upućivala na povezanost te robe odnosno usluga i nositelja zaštićenog čuvenog žiga i ako postoji vjerojatnoća da bi nositelj čuvenog žiga trpio štetu takvom uporabom.

Članak 53. (Stjecanje i važenje žiga)

(1) žig se stječe upisom u Registar žigova, a važi od datuma podnošenja prijave.

(2) žig traje 10 godina, računajući od datuma podnošenja prijave, s tim što se uz plaćanje pristojbe i troškova postupka njegovo važenje može produljavati neograničen broj puta.

(3) Sadržaj zahtjeva za produljenje važenja žiga ureĎuje se provedbenim propisom.

Članak 54. (Obveza uporabe žiga)

(1) Nositelj žiga dužan je koristiti žig.

(2) Ako se žig ne koristi bez opravdanog razloga, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, sukladno članku 71. ovoga Zakona, svaka zainteresirana osoba može pokrenuti postupak za prestanak toga žiga zbog nekorištenja.

Članak 55. (Razdvajanje žiga)

(1) žig koji je registriran za više vrsta robe odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna registracija), na zahtjev nositelja žiga, u svako doba može se razdvojiti na dva ili više registriranih žigova, tako što će se razdvojiti popis robe ili usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje žiga ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Izdvojeni žig zadržava sva prava iz prvobitne registracije.

(4) Institut će donijeti posebno rješenje o razdvajanju žiga u kojem se naznačuju: broj prvobitne registracije, broj odnosno brojevi novih žigova, znak iz prvobitne registracije kao i roba odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj registraciji, te roba odnosno usluge koje su u izdvojenom ili izdvojenim žigovima.

(5) Izdvojeni žig odnosno izdvojeni žigovi upisuju se u Registar žigova i objavljuju u službenome glasilu.

(6) Institut će izdati ispravu o izdvojenom žigu odnosno izdvojenim žigovima zajedno s rješenjem o priznanju tih žigova.

(7) Na kolektivni žig odnosno jamstveni žig neće se primjenjivati odredbe st. (1) - (6) ovoga članka.

DIO ŠESTI - PROMJENE U PRIJAVI ILI REGISTRACIJI ŽIGA

Članak 56. (Promjena imena i adrese nositelja prava)

(1) Na zahtjev nositelja žiga odnosno podnositelja prijave, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će donijeti rješenje o upisu u odgovarajući registar promjene imena i adrese nositelja žiga odnosno podnositelja prijave.

(2) Jednim zahtjevom iz stavka (1) ovoga članka može se tražiti upis promjene imena i adrese nositelja prava koji se odnosi na više žigova odnosno više prijava, pod uvjetom da su registarski brojevi odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(3) Za upis promjena sukladno stavku (2) ovoga članka, za svaku se zahtijevanu promjenu posebno plaćaju pristojba i troškovi postupka.

(4) Svaku upisanu promjenu iz stavka (1) ovoga članka, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će objaviti u službenom glasilu.

(5) Sadržaj zahtjeva za upis promjene iz stavka (1) ovoga članka ureĎuje se provedbenim propisom.

Članak 57. (Ograničenje popisa robe i usluga)

(1) U registriranom žigu odnosno podnesenoj prijavi, na zahtjev nositelja žiga odnosno podnositelja prijave, može se ograničiti popis robe odnosno usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za upis promjene iz stavka (1) ovoga članka ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Za zahtjev podnesen sukladno stavku (1) ovoga članka plaćaju se pristojba i troškovi postupka.

(4) Institut će donijeti posebno rješenje o zahtjevu za ograničenje popisa robe odnosno usluga registriranog žiga odnosno prijave.

(5) Rješenje iz stavka (4) ovoga članka objavljuje se u službenome glasilu.

(6) Institut će izdati ispravu o žigu s ograničenim popisom robe odnosno usluga zajedno s rješenjem iz stavka (4) ovoga članka, kojim se ograničava popis robe odnosno usluga.

Članak 58. (Prijenos prava)

(1) Prijenos žiga odnosno prava iz prijave može se izvršiti na temelju ugovora o prijenosu prava, kao i na temelju statusne promjene nositelja žiga odnosno podnositelja prijave, sudske ili administrativne odluke.

(2) Prijenos prava iz stavka (1) ovoga članka upisuje se u odgovarajući registar Instituta na zahtjev nositelja žiga odnosno podnositelja prijave ili stjecatelja prava.

(3) Neće se odobriti upis prijenosa žiga odnosno prava iz prijave na temelju ugovora o prijenosu prava ako bi takav prijenos očito mogao stvoriti zabunu u prometu glede vrste, kvalitete ili zemljopisnog podrijetla robe odnosno usluga za koje je žig registriran, odnosno za koje je podnesena prijava za priznanje žiga, izuzev ako se stjecatelj prava odrekne zaštite za one vrste robe odnosno usluge u odnosu na koje postoji mogućnost zabune.

(4) Neće se odobriti upis prijenosa žiga odnosno prava iz prijave koji se odnosi samo za neku robu odnosno uslugu u slučaju kada su vrste robe odnosno usluge koji se prenose bitno slične robi odnosno uslugama obuhvaćenim žigom odnosno prijavom za priznanje žiga prenositelja.

(5) Upis prijenosa prava iz stavka (1) ovoga članka u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim osobama od datuma upisa.

(6) Institut će donijeti posebno rješenje o upisu prijenosa prava iz stavka (1) ovoga članka u odgovarajući registar.

(7) Kolektivni žig i jamstveni žig ne mogu biti predmetom prijenosa prava.

Članak 59. (Ugovor o prijenosu prava)

(1) Ugovorom o prijenosu prava iz članka 58. stavak (1) ovoga Zakona nositelj žiga odnosno podnositelj prijave može prenijeti žig odnosno pravo iz prijave, i to za sve ili samo za pojedine vrste robe odnosno usluge.

(2) Ugovor o prijenosu prava iz stavka (1) ovoga članka sastavlja se u pisanom obliku i mora sadržavati: naznaku o ugovornim strankama, broju žiga ili broju prijave i visini naknade, ako je ugovorena, i o robi i uslugama koje se prenose.

Članak 60. (Licencija i franšiza)

(1) Nositelj žiga odnosno podnositelj prijave može ugovorom o licenciji ustupiti pravo uporabe žiga odnosno prava iz prijave, i to za sve ili samo za pojedine vrste robe ili usluge.

(2) Ugovor o licenciji iz stavka (1) ovoga članka sastavlja se u pisanom obliku i mora sadržavati: naznaku o ugovornim strankama, broju žiga ili broju prijave, vremenu trajanja licencije, robi odnosno uslugama za koje se licencija daje i opsegu licencije.

(3) Ugovor o licenciji iz stavka (1) ovoga članka upisuje se u odgovarajući registar na zahtjev nositelja žiga odnosno podnositelja prijave ili stjecatelja prava.

(4) Upis ugovora o licenciji iz stavka (1) ovoga članka u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim osobama od datuma upisa.

(5) Institut donosi rješenje o upisu ugovora o licenciji iz stavka (1) ovoga članka u odgovarajući registar.

(6) Kolektivni žig i jamstveni žig ne mogu biti predmetom ugovora o licenciji.

(7) Odredbe ovoga članka koje se odnose na ugovor o licenciji sukladno se primjenjuju i na ugovor o franšizi.

Članak 61. (Objava prijenosa prava, licencije ili franšize)

Institut će u službenom glasilu objaviti da je prijenos prava, licencija ili franšiza iz čl. 59. i 60. ovoga Zakona upisan u odgovarajući registar.

Članak 62. (Zalog)

(1) žig odnosno pravo iz prijave može biti predmetom ugovora o zalogu, i to za sve ili samo za pojedine vrste robe ili usluge.

(2) Ugovor o zalogu iz stavka (1) ovoga članka sastavlja se u pisanom obliku i mora sadržavati: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ugovornih stranaka, kao i dužnika ako su to različite osobe, registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga, i podatke o tražbini koja se osigurava založnim pravom.

(3) Vjerovnik stječe založno pravo upisom u odgovarajući registar Instituta.

(4) Ugovor o zalogu iz stavka (1) ovoga članka upisuje se u odgovarajući registar, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, na zahtjev nositelja žiga odnosno podnositelja prijave ili založnoga povjeritelja.

(5) Institut donosi rješenje o upisu ugovora o zalogu iz stavka (1) ovoga članka u odgovarajući registar.

(6) Kolektivni žig i jamstveni žig ne mogu biti predmetom ugovora o zalogu.

Članak 63. (Postupak za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga)

(1) Postupak za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga u odgovarajući registar Instituta pokreće se pisanim zahtjevom.

(2) Uz zahtjev iz stavka (1) ovoga članka podnosi se:

a) dokaz o pravnom temelju prijenosa čiji se upis traži,

b) ovlast, ako se postupak za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga pokreće posredstvom punomoćnika,

c) dokaz o uplati pristojbe i troškova postupka za rješenje povodom zahtjeva za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga.

(3) Jednim zahtjevom iz stavka (1) ovoga članka može se tražiti upis prijenosa prava koji se odnosi na više žigova odnosno više prijava, pod uvjetom da su raniji nositelj prava i novi nositelj prava isti u svakome žigu odnosno prijavi i da su registarski brojevi žigova odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(4) Jednim zahtjevom iz stavka (1) ovoga članka može se tražiti upis licencije, franšize ili zaloga koji se odnose na više žigova odnosno više prijava, pod uvjetom da su nositelj prava i stjecatelj licencije, franšize odnosno zaloga isti u svakom žigu odnosno prijavi i da su registarski brojevi žigova odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(5) Za zahtjeve iz st. (3) i (4) ovoga članka plaćaju se pristojbe i troškovi postupka za svaki žig ili prijavu naznačene u zahtjevu.

(6) Sadržaj zahtjeva iz stavka (1) ovoga članka kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

Članak 64. (Urednost zahtjeva za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga)

(1) Zahtjev za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga je uredan ako sadrži podatke iz članka 63. stavak (2) ovoga Zakona i druge propisane podatke.

(2) Ako zahtjev za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga nije uredan, Institut će pozvati podnositelja zahtjeva da ga uredi u roku od 30 dana od dana primitka poziva.

(3) Uz obrazloženje podnositelja zahtjeva i plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (2) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(4) Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka (2) ovoga članka ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.

Članak 65. (Ispitivanje pravnog temelja zahtjeva za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga)

(1) Ako je zahtjev za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga uredan u smislu članka 64. stavak (1) ovoga Zakona, Institut će ispitati ispunjava li pravni temelj na kojem se taj zahtjev zasniva zakonom propisane uvjete za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga.

(2) Ako pravni temelj na kojem se zasniva zahtjev za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, Institut će pozvati podnositelja zahtjeva da se u roku od 30 dana od dana primitka poziva očituje o razlozima zbog kojih se ne može izvršiti upis.

(3) Uz obrazloženje podnositelja zahtjeva i plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (2) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za upis prijenosa prava, licencije, franšize ili zaloga ako se podnositelj zahtjeva u roku iz stavka (2) ovoga članka ne očituje o razlozima zbog kojih se ne može odobriti upis ili ako se očituje, a Institut i dalje smatra da se upis ne može odobriti.

DIO SEDMI - PRESTANAK PRAVA

Članak 66. (Prestanak žiga)

(1) žig prestaje istekom roka od 10 godina za koji su plaćeni pristojba i troškovi postupka ako se ne produlji njegovo važenje.

(2) žig prestaje i prije isteka roka iz stavka (1) ovoga članka:

a) ako se nositelj žiga odrekne svoga prava - idućega dana od dana predaje Institutu izjave o odricanju,

b) na temelju sudske odluke, odnosno odluke Instituta, u slučajevima predviĎenim ovim Zakonom - danom odreĎenim tom odlukom,

c) ako je prestala pravna osoba, odnosno ako je umrla fizička osoba koja je nositelj žiga - danom prestanka, odnosno smrti, osim ako je žig prešao na pravne sljednike te osobe.

(3) Kolektivni žig i jamstveni žig prestaju važiti i ako Institut tijekom ispitivanja izmjena općeg akta o kolektivnom žigu odnosno o jamstvenom žigu utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti predviĎeni člankom 30. stavak (1) ovoga Zakona.

(4) U slučajevima iz st. (2) toč. a) i c) i st. (3) ovoga članka Institut će donijeti posebno rješenje.

Članak 67. (Pravo treće osobe)

(1) Ako je u Registru žigova upisano odreĎeno pravo u korist treće osobe, nositelj žiga ne može se odreći žiga bez pismene suglasnosti osobe na čije ime je upisano to pravo.

(2) Ako nositelj žiga ne plati propisanu pristojbu i troškove postupka u odreĎenom roku, a u Registru je žigova upisano pravo u korist treće osobe, Institut će tu osobu obavijestiti da nisu plaćeni pristojba i troškovi postupka i da ih može platiti u roku od šest mjeseci od dana primitka obavijesti i time održati važenje žiga.

DIO OSMI - PROGLAŠENJE RJEŠENJA O PRIZNANJU ŽIGA NIŠTAVIM

Članak 68. (Uvjeti za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Rješenje o priznanju žiga može se proglasiti ništavim u cijelosti ili samo za pojedinu vrstu robe ili uslugu ako se utvrdi da u vrijeme registracije žiga nisu bili ispunjeni uvjeti za priznanje žiga predviĎeni ovim Zakonom.

(2) Rješenje o priznanju kolektivnog žiga ili jamstvenog žiga može se proglasiti ništavim i ako se utvrdi da opći akt o kolektivnom žigu ili opći akt o jamstvenom žigu, odnosno njihove izmjene, nisu ispunjavali odnosno ne ispunjavaju uvjete iz članka 30. stavak (1) ovoga Zakona.

Članak 69. (Prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Rješenje o priznanju žiga se može proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu zainteresirane osobe ili pravobranitelja BiH ili ombudsmana BiH za sve vrijeme trajanja žiga.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovoga članka, prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim na temelju članka 7. stavak (1) ovoga Zakona može podnijeti samo nositelj starijega prava ili osoba koju on ovlasti, osim ako je tijekom pet uzastopnih godina prije podnošenja prijedloga znao za uporabu kasnijega žiga, čiji je nositelj bio savjestan i nije se protivio uporabi kasnijega žiga.

(3) Ako je uložen prigovor na podnesenu prijavu žiga iz razloga propisanih u članku 7. stavak (1) ovoga Zakona pa je rješenje o odbijanju prigovora konačno, prijedlog za proglašenje ništavim rješenja o priznanju žiga ne može podnijeti ista osoba iz istih razloga navedenih u odbijenom prigovoru, osim ako podnositelj prijedloga ne dostavi nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već uporabljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja u postupku povodom prigovora.

(4) Rješenje o priznanju žiga ne može se proglasiti ništavim na temelju članka 7. stavak (1) toč. a), b) i c) ovoga Zakona ako raniji žig bez opravdanoga razloga nije korišten u BiH za obilježavanje robe ili usluga na koje se odnosi u razdoblju od pet godina prije podnošenja prijedloga za proglašenje ništavim, izuzev ako je podnositelj prijave kasnijega žiga bio nesavjestan.

(5) Uz prijedlog za proglašenje ništavim rješenja o priznanju žiga podnose se odgovarajući dokazi.

Članak 70. (Postupak za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Postupak za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim pokreće se pisanim prijedlogom za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim.

(2) Sadržaj prijedloga iz stavka (1) ovoga članka kao i prilozi uz prijedlog ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim uredan je ako sadrži propisane podatke.

(4) Ako prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim nije uredan, Institut će pozvati podnositelja prijedloga da ga uredi u roku od 30 dana od dana primitka poziva.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijedloga, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (4) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(6) Ako podnositelj prijedloga u roku iz stavka (4) ovoga članka ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti prijedlog.

(7) Institut će dostaviti uredan prijedlog nositelju žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana primitka poziva dostavi svoj odgovor.

(8) Na obrazloženi zahtjev nositelja žiga, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (7) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(9) Ako nositelj žiga u ostavljenom roku ne odgovori na prijedlog za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim, Institut će proglasiti žig ništavim za onu vrstu robe ili usluge za koje je to u prijedlogu zahtijevano.

(10) Ako to ocijeni nužnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog prijedloga za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim.

(11) Nakon provedbe postupka povodom prijedloga za proglašenje rješenja o priznanju žiga ništavim na temelju prijedloga iz članka 69. stavak (1) ovoga Zakona, Institut može u svako doba donijeti rješenje o proglašenju rješenja o priznanju žiga ništavim u cijelosti ili samo za pojedinu vrstu robe ili uslugu, ili rješenje o odbijanju prijedloga.

(12) Rješenje o proglašenju rješenja o priznanju žiga ništavim, koje je konačno u upravnom postupku, Institut će objaviti u službenome glasilu.

DIO DEVETI - POSEBNI SLUĈAJEVI PRESTANKA žIGA

Članak 71. (Prestanak žiga zbog nekorištenja)

(1) Na zahtjev zainteresirane osobe, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga u cijelosti ili samo za pojedine vrste robe ili uslugu ako nositelj žiga ili osoba koju je on ovlastio bez opravdanog razloga na tržištu BiH nije ozbiljno koristila žig za obilježavanje robe odnosno usluga na koje se taj žig odnosi, u neprekidnom razdoblju od pet godina, računajući od dana upisa žiga u Registar žigova, odnosno od dana kada je žig posljednji puta korišten.

(2) U postupku povodom zahtjeva za prestanak žiga zbog nekorištenja žiga nositelj žiga ili osoba koju je on ovlastio dužni su dokazati da su koristili žig.

(3) Uporabom žiga, u smislu stavka (1) ovoga članka, smatra se i uporaba znaka zaštićenog žigom u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter znaka, kao i uporaba zaštićenog znaka na robi ili pakiranju robe isključivo namijenjene za izvoz.

(4) Opravdanim razlogom za nekorištenje žiga iz stavka (1) ovoga članka smatrat će se okolnost koja je nastala neovisno o volji nositelja žiga, a koja predstavlja smetnju za uporabu žiga, kao što su odluka državnog tijela, zabrana uvoza ili izvoza ili druga zabrana koja se odnosi na robu ili usluge za koje je priznata zaštita žigom.

(5) Uporabom žiga ne smatra se reklamiranje zaštićenog znaka bez mogućnosti nabave robe, odnosno uporabe usluge za koju je znak zaštićen.

(6) Institut neće donijeti rješenje o prestanku žiga zbog nekorištenja ako je uporaba žiga započela ili je nastavljena nakon isteka neprekidnog vremenskoga razdoblja od pet godina u kojem žig nije korišten, a prije podnošenja zahtjeva za prestanak žiga zbog nekorištenja, osim ako je do početka ili nastavka uporabe žiga došlo nakon što je nositelj prava saznao da će biti podnesen zahtjev za prestanak njegova žiga i ako je uporaba započela ili nastavljena u razdoblju od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva za prestanak žiga.

Članak 72. (OdreĎivanje datuma prestanka žiga zbog nekorištenja)

U slučaju iz članka 71. ovoga Zakona žig prestaje važiti istekom razdoblja od pet godina od dana kada je žig posljednji puta korišten, odnosno istekom razdoblja od pet godina od dana registriranja žiga, ako žig nije korišten.

Članak 73. (Prestanak žiga u drugim slučajevima)

(1) Institut će, na zahtjev zainteresirane osobe, donijeti rješenje o prestanku žiga u cijelosti ili samo za pojedinu vrstu robe ili uslugu i u sljedećim slučajevima:

a) ako je znak zaštićen žigom, a zbog činidbe ili nečinidbe nositelja žiga ili njegova pravnog sljednika je postao generički naziv robe odnosno usluge za koju je registriran,

b) ako znak zaštićen žigom, a zbog načina na koji ga nositelj žiga ili njegov pravni sljednik koristi može u prometu izazvati zabunu o zemljopisnom podrijetlu, vrsti, kvaliteti ili drugim svojstvima robe odnosno usluge,

c) ako je znak zaštićen žigom postao oprečan moralu ili javnom poretku.

(2) Pravo na uporabu kolektivnog žiga i jamstvenog žiga može prestati i ako se kolektivni žig i jamstveni žig uporabljavaju oprečno općem aktu o kolektivnome žigu odnosno o jamstvenom žigu.

(3) U slučaju iz st. (1) i (2) ovoga članka žig prestaje važiti idućega dana od dana pravomoćnosti rješenja o prestanku žiga.

Članak 74. (Postupak povodom zahtjeva za prestanak žiga)

(1) Postupak za prestanak žiga iz razloga predviĎenih u čl. 71. i 73. ovoga Zakona pokreće se pisanim zahtjevom.

(2) Sadržaj zahtjeva iz stavka (1) ovoga članka kao i prilozi uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Zahtjev za prestanak žiga je uredan ako sadrži propisane podatke.

(4) Ako zahtjev za prestanak žiga nije uredan, Institut će pozvati podnositelja zahtjeva da ga uredi u roku od 30 dana od dana primitka poziva.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnositelja zahtjeva za prestanak žiga, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (4) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(6) Ako podnositelj zahtjeva za prestanak žiga u roku iz stavka (4) ovoga članka ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.

(7) Institut će uredan zahtjev dostaviti nositelju žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana primitka poziva dostavi svoj odgovor.

(8) Na obrazloženi zahtjev nositelja žiga, uz plaćanje pristojbe i troškova postupka, Institut će produljiti rok iz stavka (7) ovoga članka za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana niti dulje od 60 dana.

(9) Ako nositelj žiga u ostavljenom roku ne odgovori na zahtjev za prestanak žiga, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga za onu vrstu robe ili usluge za koju je to u podnesenom zahtjevu traženo.

(10) Ako to ocijeni nužnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog zahtjeva za prestanak žiga.

(11) Nakon provedbe postupka povodom zahtjeva za prestanak žiga, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga u cijelosti ili samo za pojedinu vrstu robe ili uslugu, ili rješenje o odbijanju zahtjeva.

(12) Rješenje o prestanku žiga koje je konačno u upravnom postupku Institut će objaviti u službenome glasilu.

Članak 75. (Djelovanje na pravomoćnu sudsku odluku)

Proglašenje ništavim žiga i prestanak žiga nemaju djelovanje na sudske odluke u vezi s utvrĎivanjem povrede prava koje su u trenutku donošenja toga rješenja bile pravomoćne, kao i na zaključene ugovore o prijenosu prava, odnosno ustupanju licencije ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori provedeni, pod uvjetom da je tužitelj odnosno nositelj žiga bio savjestan.

DIO DESETI - ŽALBENI POSTUPAK

Članak 76. (Pravo na žalbu)

(1) Protiv odluka Instituta donesenih u prvom stupnju stranka čijem zahtjevu nije udovoljeno u cjelini ili u dijelu ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba smatraju se strankama u žalbnom postupku.

Članak 77. (Sadržaj žalbe)

Uz podatke koje mora sadržavati svaki podnesak, žalba mora sadržavati i:

a) oznaku upravnog akta protiv kojeg se podnosi,

b) izjavu o tomu da se upravni akt pobija u cjelini ili u odreĎenom dijelu,

c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,

d) obrazloženje žalbe sa svim dokazima kojima podnositelj žalbe potvrĎuje svoje navode iz žalbe,

e) potpis podnositelja žalbe,

f) ovlast, ako se žalba podnosi posredstvom punomoćnika.

Članak 78. (Povjerenstvo za žalbe)

(1) Povjerenstvo za žalbe utemeljuje se kao neovisno tijelo za odlučivanje o žalbama sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Povjerenstvo za žalbe ima tri člana, od kojih je jedan predsjednik Povjerenstva za žalbe, i tri zamjenika člana, od kojih je jedan zamjenik predsjednika.

(3) članove Povjerenstva za žalbe imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH) izmeĎu neovisnih stručnjaka u području prava industrijskog vlasništva i državnih službenika iz Instituta, na način ureĎen odlukom Vijeća ministara BiH.

(4) Sjedište Povjerenstva za žalbe je pri Institutu.

(5) Institut osigurava Povjerenstvu za žalbe radni prostor i potrebnu opremu za rad, kao i obavljanje uredskih i administrativnih poslova.

(6) Povjerenstvo za žalbe ima poseban pečat.

(7) Predsjednik Povjerenstva za žalbe upravlja njegovim radom.

(8) U slučaju odsutnosti predsjednika Povjerenstva za žalbe, mijenja ga zamjenik predsjednika, a člana zamjenik člana Povjerenstva za žalbe.

(9) Predsjednik i članovi Povjerenstva za žalbe neovisni su u svome radu, nisu obvezani nikakvim uputama ravnatelja Instituta i svoje zadaće obavljaju nepristrano, sukladno zakonu i pravilima struke.

(10) Predsjednik i članovi Povjerenstva za žalbe imaju položaj neovisnih stručnjaka, a naknadu za svoj rad primaju sukladno provedbenom propisu o naknadama za rad u Povjerenstvu za žalbe.

(11) članovi Povjerenstva za žalbe i zamjenici članova koji su sudjelovali u donošenju odluke u prvostupanjskom postupku, ili ako postoje neki drugi razlozi za njihovo izuzeće, ne mogu sudjelovati u postupku povodom žalbe u konkretnom predmetu.

(12) Povjerenstvo za žalbe donosi poslovnik kojim se ureĎuju pojedinosti o radu.

Članak 79. (Odlučivanje o žalbi)

(1) Povjerenstvo za žalbe odlučuje o uloženoj žalbi na sjednici, većinom glasova.

(2) Povjerenstvo za žalbe odlučuje na temelju podnesaka stranaka, a kada to smatra nužnim, može odrediti održavanje usmene rasprave.

(3) U postupku odlučivanja o žalbi na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 26., 37. i 70. ovoga Zakona.

DIO JEDANAESTI - GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

Članak 80. (Tužbeni zahtjevi)

(1) U slučaju povrede žiga ili prava iz prijave žiga, ako žig bude priznat, tužitelj može tužbom zahtijevati:

a) utvrĎivanje povrede prava,

b) zabranu daljnjeg vršenja počinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili suzdržavanjem od radnji koje to pravo povreĎuju,

c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava,

d) povlačenje predmeta povrede iz gospodarskih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih osoba,

e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz gospodarskih tokova,

f) uništenje predmeta kojima je počinjena povreda prava,

g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežitoj mjeri namijenjena ili se uporabljavaju za činidbu povreda i koja su vlasništvo povreditelja,

h) prepuštanje predmeta povrede nositelju prava uz naknadu troškova proizvodnje,

i) naknadu imovinske štete i opravdanih troškova postupka,

j) objavu presude o trošku tuženoga.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevima iz stavka (1) toč. c), d), e), f), g) i h) ovoga članka sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, osobito razmjer izmeĎu težine počinjene povrede i zahtjeva, kao i interes ovlaštene osobe za osiguravanje efektivne zaštite prava.

(3) U postupku protiv osoba čije su usluge bile uporabljene za povredu prava, a postojanje te povrede već je pravomoćno ustanovljeno u postupku prema trećoj osobi, pretpostavlja se da povreda prava postoji.

(4) Postupak po tužbi iz stavka (1) ovoga članka je žuran.

Članak 81. (Povreda žiga)

(1) Povredom žiga ili prava iz prijave, ako žig bude naknadno priznat, smatra se svaka neovlaštena uporaba zaštićenog znaka u smislu članka 49. ovoga Zakona.

(2) Povredom iz stavka (1) ovoga članka smatra se i podražavanje, transkripcija i transliteracija zaštićenog znaka.

(3) Povredom iz stavka (1) ovoga članka smatra se i dodavanje znaku riječi "tip", "način", "po postupku" i sl.

Članak 82. (Naknada štete)

(1) Za sve povrede prava iz ovoga Zakona vrijede opća pravila o naknadi štete i odgovornosti za štetu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije odreĎeno.

(2) Osoba koja povrijedi žig dužna je platiti nositelju prava odštetu u opsegu koji se odreĎuje prema općim pravilima o naknadi štete ili u opsegu koji odgovara ugovorenoj ili uobičajenoj naknadi za zakonitu uporabu žiga.

Članak 83. (Penal)

(1) Ako je povreda žiga učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, nositelj žiga može od osobe koja je povrijedila žig tražiti naknadu do trostrukog iznosa ugovorene, a ako nije ugovorena, odgovarajuće uobičajene licencne naknade koju bi primio za uporabu žiga.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito opseg nastale štete, stupanj krivnje povreditelja, iznos ugovorene ili uobičajene licencne naknade i preventivni cilj penala.

(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stavka (1) ovoga članka, nositelj prava ovlašten je tražiti razliku do iznosa naknade potpune štete.

Članak 84. (Aktivna legitimacija za tužbu)

(1) Tužbu zbog povrede žiga, odnosno prava iz prijave, može podnijeti nositelj žiga, podnositelj prijave, stjecatelj isključive licencije, korisnik kolektivnog žiga uz suglasnost nositelja kolektivnog žiga i korisnik jamstvenog žiga uz suglasnost nositelja jamstvenoga žiga.

(2) Postupak povodom tužbe zbog povrede prava iz prijave sud će prekinuti do konačne odluke Instituta o podnesenoj prijavi.

(3) Ako je pred Institutom odnosno sudom pokrenut postupak iz čl. 69. ili 73. ovoga Zakona, sud koji postupa po tužbi iz članka 79. ovoga Zakona dužan je prekinuti postupak do konačne odluke Instituta ili suda.

Članak 85. (Rok za podnošenje tužbe)

Tužba zbog povrede žiga, odnosno povrede prava iz prijave, može se podnijeti u roku od tri godine od dana kada je tužitelj saznao za povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je povreda prvi put počinjena.

Članak 86. (Privremene mjere)

(1) Sud će odrediti privremenu mjeru u svrhu osiguranja zahtjeva prema odredbama ovoga Zakona, ako predlagatelj učini vjerojatnim:

a) da je nositelj prava iz ovoga Zakona i

b) da je njegovo pravo povrijeĎeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.

(2) Nositelj prava mora učiniti vjerojatnim i jednu od sljedećih pretpostavki:

a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,

b) da je privremena mjera potrebna u svrhu sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško popraviti, ili

c) da pretpostavljeni povreditelj, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala neopravdanom, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nositelj prava.

(3) Nositelj prava koji predlaže donošenje privremene mjera bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivne strane dužan je, osim uvjeta iz st. (1) i (2) ovoga članka, učiniti vjerojatnim da bi bilo kakvo odgaĎanje donošenja privremene mjere prouzročilo nositelju prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.

(4) U slučaju donošenja privremene mjere prema odredbama stavka (3) ovoga članka, sud će rješenje o privremenoj mjeri dostaviti protivnoj strani odmah nakon njezine provedbe.

(5) Nositelj prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerojatnim da će predložena privremena mjera prouzročiti pretpostavljenom povreditelju samo neznatnu štetu.

(6) Smatra se da opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.

(7) Sud može odrediti za osiguranje zahtjeva, prema stavku (1) ovoga članka, bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a osobito:

a) pretpostavljenom povreditelju zabraniti radnje kojima se povreĎuje pravo iz ovoga Zakona,

b) oduzimanje, uklanjanje iz prometa i pohranu predmeta povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežitoj mjeri namijenjeni odnosno uporabljavaju se za činidbu povreda.

(8) Ako je mjera odreĎena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok u kojem predlagatelj mora podnijeti tužbu u svrhu opravdanja te mjere.

(9) Rok iz stavka (8) ovoga članka ne može biti dulji od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskoga dana od dana dostave rješenja predlagatelju, ovisno o tomu koji rok kasnije ističe.

(10) Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje toga odgovora.

(11) Postupak u vezi s donošenjem privremene mjere je žuran.

Članak 87. (Osiguranje dokaza)

(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagatelj pruži sudu razumne dokaze o tomu da:

a) je nositelj prava iz ovoga Zakona,

b) je njegovo pravo povrijeĎeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,

c) će dokazi o toj povredi biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.

(2) Nositelj prava koji traži donošenje rješenja o osiguranju dokaza bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivne strane dužan je, osim uvjeta iz stavka (1) ovoga članka, učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.

(3) U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza prema odredbama stavka (2) ovoga članka, sud će rješenje o osiguranju dostaviti protivnoj strani odmah nakon iznošenja dokaza.

(4) Sud može rješenjem iz stavka (1) ovoga članka odrediti iznošenje bilo kojeg dokaz, a osobito:

a) očevid prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, računalnih memorijskih jedinica ili drugih stvari,

b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,

c) pregled i predaju dokumenata,

d) odreĎivanje i saslušanje vještaka,

e) saslušanje svjedoka.

(5) Osiguranje dokaza može se tražiti i nakon pravomoćno okončanog postupka, ako je to potrebno u svrhu pokretanja postupka prema izvanrednim pravnim lijekovima, ili za vrijeme takvoga postupka.

(6) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovoga članka, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na privremene mjere, osim ako je ovim Zakonom drukčije odreĎeno.

(7) Postupak osiguranja dokaza je žuran.

(8) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan ili ako nositelj prava taj prijedlog ne opravda, protivna strana ima pravo tražiti:

a) vraćanje oduzetih predmeta,

b) zabranu uporabe pribavljenih informacija,

c) naknadu štete.

(9) Sud u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovoga članka, mora osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tomu da se sudski postupak ne zlorabi isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka protivne strane.

Članak 88. (Dužnost obavještavanja)

(1) Sud može tijekom parnice, zbog povrede prava iz ovoga Zakona, na temelju opravdanog zahtjeva jedne od stranaka naložiti povreditelju prava da dostavi podatke o izvoru i distributivnim kanalima robe ili usluga kojima se povreĎuje pravo iz ovoga Zakona.

(2) Sud može naložiti da podatke iz stavka (1) ovoga članka dostave sudu i osobe koje u opsegu komercijalne djelatnosti:

a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome povreĎuje pravo iz ovoga Zakona, ili

b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovoga Zakona, ili

c) pružaju usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovoga Zakona.

(3) Smatra se da je neka radnja poduzeta u opsegu komercijalne djelatnosti ako je poduzeta za pribavljanje neizravne ili izravne ekonomske koristi.

(4) Pojam komercijalne djelatnosti ne obuhvaća radnje savjesnih krajnjih potrošača.

(5) Sud može naložiti da podatke iz stavka (1) ovoga članka dostavi sudu i osoba koju je neka od osoba navedenih u stavku (2) ovoga članka označila kao umiješanu u proizvodnju, izradbu i distribuciju robe ili pružanje usluga za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovoga Zakona.

(6) Podaci traženi na temelju stavka (1) ovoga članka mogu naročito obuhvaćati:

a) ime, adresu, odnosno tvrtku i sjedište proizvoĎača, izraĎivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i namjeravanih prodavača na veliko i malo,

b) podatke o količinama proizvedene, izraĎene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za dotičnu robu i usluge.

Članak 89. (IzvoĎenje dokaza)

(1) Ako sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod protivne strane, ta je strana dužna na zahtjev suda predati dokazna sredstva kojima raspolaže.

(2) Stavak (1) ovoga članka odnosi se i na bankarsku, financijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod nadzorom protivne strane, ako se radi o povredi koja dostiže opseg komercijalne djelatnosti.

(3) U postupku izvoĎenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojima se ureĎuje parnični postupak, osim ako je ovim Zakonom drukčije odreĎeno.

(4) Sud mora nakon izvoĎenja dokaza, sukladno stavku (1) ovoga članka, osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tomu da se sudski postupak ne zlorabi isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotstavljene stranke.

Članak 90. (Sredstvo osiguranja za suprotstavljenu stranku)

Na zahtjev osobe protiv koje je pokrenut postupak za odreĎivanje privremene mjere ili osiguranja dokaza, sud može odrediti odgovarajući novčani iznos kao sredstvo osiguranja u slučaju neosnovanosti zahtjeva, na teret podnositelja zahtjeva.

Članak 91. (Pobijanje žiga)

(1) Ako je prijava podnesena protivno načelu savjesnosti i poštenja ili je znak registriran na temelju takve prijave, odnosno na temelju prijave kojom je povrijeĎena zakonska ili ugovorna obveza, osoba čiji je pravni interes time povrijeĎen može tražiti da je sud proglasi podnositeljem prijave ili nositeljem prava.

(2) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stavka (1) ovoga članka, Institut će nakon primitka presude, ili na zahtjev tužitelja, upisati tužitelja u odgovarajući registar Instituta kao podnositelja prijave ili nositelja žiga, te podatke o tomu objaviti u službenom glasilu.

Članak 92. (Pobijanje nedvojbeno poznatog žiga iz članka 6.bis Pariške konvencije)

(1) Fizička ili pravna osoba koja u prometu koristi znak za obilježavanje robe odnosno usluga, a za koji je druga osoba podnijela prijavu ili ga je registrirala na svoje ime za obilježavanje iste ili slične robe odnosno usluga, može tražiti da je sud proglasi podnositeljem prijave, odnosno nositeljem prava, ako dokaže da je taj znak bio općepoznat u smislu članka 6.bis Pariške konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva za obilježavanje njezine robe odnosno usluga, prije nego što je tuženik podnio prijavu.

(2) Ako tuženik dokaže da je istovjetan ili sličan znak koristio u prometu za obilježavanje iste ili slične robe odnosno usluga jednako koliko i tužitelj ili dulje od njega, sud će odbiti tužbeni zahtjev iz stavka (1) ovoga članka.

(3) Tužba iz stavka (1) ovoga članka ne može se podnijeti nakon isteka roka od pet godina od dana upisa žiga u Registar žigova.

(4) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stavka (1) ovoga članka, Institut će, nakon primitka presude ili na zahtjev tužitelja, upisati tužitelja u odgovarajući registar kao podnositelja prijave ili kao nositelja žiga, te podatke o tomu objaviti u službenom glasilu.

Članak 93. (Pribavljeno pravo treće osobe na pobijanom žigu)

Pravo koje je treća osoba pribavila od ranijeg podnositelja prijave, odnosno nositelja žiga iz čl. 90. i 91. ovoga Zakona, prestaje danom upisa novog podnositelja prijave, odnosno nositelja žiga, u odgovarajući registar Instituta.

DIO DVANAESTI - CARINSKE MJERE

Članak 94. (Zahtjev nositelja prava)

(1) Nositelj isključivih prava prema ovome Zakonu koji opravdano sumnja da će doći do uvoza, provoza ili izvoza robe proizvedene protivno odredbama ovoga Zakona može kod nadležnoga carinskog tijela (u daljnjem tekstu: carinsko tijelo) podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Zahtjev za zaštitu prava, prema stavku (1) ovoga članka, mora osobito sadržavati:

a) podatke o podnositelju zahtjeva i o nositelju isključivog prava iz ovoga Zakona, ako se ne radi o istoj osobi,

b) detaljan opis robe, koji omogućava njezinu identifikaciju,

c) dokaze o tomu da je podnositelj zahtjeva, odnosno osoba koju je on ovlastio, nositelj isključivog prava iz ovoga Zakona u vezi s tom robom,

d) dokaze o tomu da je isključivo pravo vjerojatno povrijeĎeno,

e) druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojima raspolaže podnositelj, kao što su podaci o lokaciji robe i njezinoj destinaciji, očekivani dan dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o prijevoznom sredstvu, podaci o uvozniku, izvozniku, primatelju i sl.,

f) vremensko razdoblje u kojem će carinska tijela postupati prema zahtjevu i koje ne može biti dulje od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Carinsko tijelo može, prije donošenja odluke kojom udovoljava zahtjevu iz stavka (1) ovoga članka, tražiti od nositelja prava da položi osiguranje za troškove pohrane i prijevoza robe, te za naknadu štete koji bi mogli nastati carinskom tijelu u vezi s robom, kao i strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stavka (1) ovoga članka.

(4) Ako carinsko tijelo udovolji zahtjevu iz stavka (1) ovoga članka, ono o tomu obavještava sve carinske ispostave i nositelja prava.

Članak 95. (Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)

(1) Ako carinska ispostava provodeći carinski postupak naĎe robu koja odgovara opisu robe iz odluke nadležnoga carinskog tijela, ona će tu robu privremeno zadržati od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Odluka o privremenome zadržavanju robe uručuje se njezinom uvozniku.

(3) U odluci iz stavka (2) ovoga članka odreĎuje se da se vlasnik robe, odnosno osoba koja je ovlaštena raspolagati robom, u roku od 10 radnih dana od dana privremenog zadržavanja može očitovati o tomu radi li se o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovoga Zakona.

(4) Ako carinsko tijelo ne primi pisano očitovanje vlasnika ili osobe koja je ovlaštena raspolagati robom u roku iz stavka (3) ovoga članka, može oduzeti i uništiti privremeno zadržanu robu na zahtjev i o trošku nositelja prava.

(5) Ako vlasnik robe ili osoba koja je ovlaštena raspolagati robom u roku iz stavka (3) ovoga članka podnese izjavu da nije riječ o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovoga Zakona, nositelj prava u roku od deset radnih dana od primitka obavijesti o takvoj izjavi može podnijeti tužbu zbog povrede prava.

(6) Ako posebne okolnosti slučaja to opravdavaju, carinsko tijelo može, na zahtjev nositelja prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe iz stavka (5) ovoga članka, koji ne može biti dulji od deset radnih dana.

(7) Nositelj prava ili osoba koju on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja obaviti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u opsegu koji je potreban za utvrĎivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka.

(8) Pravo na pregled i kontrolu robe ima i njezin uvoznik.

(9) Ako nositelj prava ne podnese tužbu iz stavka (5) ovoga članka, privremeno zadržana roba pušta se u traženu carinski dopuštenu uporabu odnosno promet.

(10) Ako nositelj prava pokrene sudski postupak, carinsko tijelo donijet će odluku o zapljeni robe do donošenja pravomoćne sudske odluke.

Članak 96. (Postupak po službenoj dužnosti)

(1) Ako carinska ispostava provodeći carinski postupak u vezi s uvozom, provozom ili izvozom robe opravdano sumnja da su odreĎenom robom povrijeĎena prava prema ovome Zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tomu obavijestiti carinsko tijelo.

(2) Carinsko tijelo pismeno obavještava nositelja prava o zadržavanju robe, o sumnji da se radi o povredi njegovih prava i o mogućnosti podnošenja zahtjeva prema članku 94. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.

(3) Ako nositelj prava podnese zahtjev sukladno stavku (2) ovoga članka, roba se zadržava do donošenja odluke carinskoga tijela.

(4) Ako carinsko tijelo udovolji zahtjevu iz članka 94. ovoga Zakona, roba se privremeno zadržava za daljnjih 10 radnih dana.

(5) Nositelj prava mora u roku iz stavka (4) ovoga članka provesti radnje iz članka 95. stavak (7) ovoga Zakona.

(6) Odredbe čl. 95. i 96. ovoga Zakona ne primjenjuju se na uvoz, provoz ili izvoz robe u malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu uporabu, koje se unose ili iznose kao dio osobne prtljage ili šalju u malim pošiljkama.

Članak 97. (Primjena drugih carinskih propisa)

(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju ostali carinski propisi.

(2) Bliže propise o provedbi carinskih mjera iz ovoga dijela Zakona donosi Vijeće ministara BiH na prijedlog Uprave za neizravno oporezivanje BiH.

(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovoga Zakona je žuran.

DIO TRINAESTI - PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 98. (Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj poduzetnik koji na način iz članka 81. ovoga Zakona povrijede žig ili pravo iz prijave.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi i kod poduzetnika.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka fizička osoba.

(4) Predmeti koji su nastali činjenjem prekršaja iz stavka (1) ovoga članka bit će oduzeti i uništeni, a predmeti odnosno ureĎaji namijenjeni ili uporabljeni za činjenje tih prekršaja bit će oduzeti.

(5) Prekršajni postupak na temelju odredbi ovoga članka je žuran.

Članak 99. (Zaštitna mjera)

(1) Pravnoj osobi i poduzetniku koji počine prekršaje iz članka 98. stavak (1) ovoga Zakona u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povreĎuje žig u trajanju do jedne godine, ako je počinjeni prekršaj osobito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela ili drugih okolnosti počinjenoga prekršaja.

(2) Pravnoj osobi i poduzetniku koji počine prekršaj iz članka 98. stavak (1) ovoga Zakona u povratu izreći će se zaštitna mjera zabrane djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povreĎuje žig u trajanju od najmanje jedne godine.

Članak 100. (Inspekcijska kontrola u vezi s prekršajima)

(1) Inspekcijsku kontrolu u vezi s prekršajima, sankcioniranim u članku 98. ovoga Zakona, obavlja inspekcija nadležna za kontrolu tržišta u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Inspekcijski postupak je žuran.

DIO ĈETRNAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 101. (Prava priznata do primjene ovoga Zakona i provedbeni propisi za izvršenje ovoga Zakona)

(1) Registrirani žigovi koji vrijede na dan stupanja na snagu ovoga Zakona i dalje ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovoga Zakona.

(2) Ravnatelj Instituta donijet će provedbene propise za izvršenje ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim propisa iz članka 14. ovoga Zakona.

(3) Provedbene propise u smislu stavka (2) ovoga članka čine: Pravilnik o postupku za priznanje žiga, Odluka o posebnim troškovima postupka za stjecanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, Odluka o uvjetima za upis u registre zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravilnik o stručnom ispitu za zastupnike za zaštitu industrijskog vlasništva i Odluka o naknadi za rad u Povjerenstvu za žalbe.

Članak 102. (Primjena meĎunarodnih ugovora)

Odredbe meĎunarodnih ugovora u vezi sa žigovima kojima je pristupila BiH primjenjuju se na predmete koje tretira ovaj Zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe meĎunarodnih ugovora.

Članak 103. (Prestanak važenja drugih propisa i postupci za priznanje žiga u tijeku)

(1) Početkom primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe POGLAVLJA II - VRSTE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIšTVA Odjeljak 2. žig (čl. 69. - 96.) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 3/02 i 29/02), kao i odredbe koje se mogu sukladno primijeniti na žig.

(2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovoga članka, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini i dalje će se primjenjivati na sve upravne postupke u vezi sa žigom koji nisu okončani do dana početka primjene ovoga Zakona.

Članak 104. (Jedinstvena primjena odredbi o Povjerenstvu za žalbe u Zakonu o patentu, Zakonu o zaštiti

oznaka zemljopisnog podrijetla i Zakona o industrijskom dizajnu)

Odredbe čl. 78. i 79. ovoga Zakona i odgovarajuće odredbe Zakona o patentu, Zakona o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i Zakona o industrijskom dizajnu, kojima se ureĎuje Povjerenstvo za žalbe Instituta, primjenjuju se na način da se formira jedno povjerenstvo za žalbe.

Članak 105. (Stupanje na snagu i primjena Zakona)

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenome glasniku BiH", a primjenjuje se od 1. siječnja 2011. godine.

PSBiH broj 522/10 28. svibnja 2010. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Zastupničkog doma

Parlamentarne skupštine BiH Dr. Milorad živković, v. r.

Predsjedatelj Doma naroda

Parlamentarne skupštine BiH Sulejman Tihić, v. r.