World Intellectual Property Organization

Bosnia and Herzegovina

Zakon o Zigu

 

 


Godina XIV Utorak, 29. juna/lipnja 2010. godine

Broj/Broj 53

Godina XIV Utorak, 29. juna 2010. godine

ISSN 1512-7486 - bosanski jezik ISSN 1512-7494 - hrvatski jezik ISSN 1512-7508 - srpski jezik

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE

Na osnovu člana IV.4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 75. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 7. aprila 2010. godine, i na 46. sjednici Doma naroda, održanoj 28. maja 2010. godine, usvojila je

ZAKON

O ŢIGU

DIO PRVI - OPĆE ODREDBE

Član 1. (Predmet Zakona)

(1) Ovim zakonom ureĎuju se način sticanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštita žiga na teritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH).

(2) U smislu ovog zakona, žig je pravo kojim se štiti znak koji u privrednom prometu služi za razlikovanje robe, odnosno usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od iste ili slične robe, odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica.

(3) Prijavljeni i registrirani žig predstavlja samostalno imovinsko dobro i svome nosiocu daje isključiva prava predviĎena ovim zakonom.

(4) Ovaj zakon primjenjuje se i na žigove koji su meĎunarodno registrirani za teritoriju BiH.

Član 2. (Individualni, kolektivni i žig garancije)

(1) Individualni žig je žig jednog fizičkog ili pravnog lica koji služi za razlikovanje jedne ili više vrsta robe ili usluga tog lica od istih ili sličnih vrsta robe ili usluga drugih učesnika u privrednom prometu.

(2) Kolektivni žig je žig pravnog lica koje predstavlja odreĎeni oblik udruživanja proizvoĎača ili davalaca usluga, koji imaju pravo da koriste članovi tog udruženja pod uslovima predviĎenim ovim zakonom.

(3) Korisnik kolektivnog žiga ima pravo da koristi taj žig samo na način predviĎen općim aktom o kolektivnom žigu.

(4) žig garancije je žig koji koristi više lica pod nadzorom nosioca žiga, a koji služi kao garancija kvaliteta, geografskog porijekla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obilježja robe ili usluge tih lica.

(5) Nosilac žiga garancije mora dopustiti korištenje žiga garancije svakom licu za robu ili uslugu koje imaju zajedničke karakteristike pod uslovima propisanim općim aktom o žigu garancije.

Član 3. (Šta se ne smatra žigom)

U smislu ovog zakona, žigom se ne smatraju pečat, štambilj i službeni znaci za obilježavanje dragocjenih metala, mjera i slično.

Član 4. (Znaci koji se mogu zaštititi žigom)

(1) žigom se može zaštititi znak koji je prikladan za razlikovanje iste ili slične robe ili usluga u privrednom prometu i koji se može grafički prikazati.

(2) Znak se može sastojati naročito od: riječi, uključujući lična imena, crteža, slova, brojeva, slika, oblika proizvoda ili njihovog pakiranja, rasporeda boja, trodimenzionalnih oblika ili kombinacije tih elemenata.

(3) Prilikom ocjene da li je neki znak prikladan za razlikovanje robe ili usluga u privrednom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u BiH.

(4) Priroda robe, odnosno usluga koje se obilježavaju žigom, sama po sebi ne može biti smetnja za priznanje žiga.

Član 5. (Nacionalni tretman)

(1) Nosilac registriranog žiga ili podnosilac prijave za priznanje žiga može biti domaće ili strano fizičko ili pravno lice pod uslovima propisanim ovim zakonom.

(2) Strana fizička i pravna lica u pogledu zaštite znaka žigom u BiH uživaju ista prava kao i domaća fizička i pravna lica, ako to proizilazi iz meĎunarodnih ugovora ili konvencija kojima je pristupila ili ih je ratificirala BiH (u daljnjem tekstu: meĎunarodni ugovori i konvencije), ili iz principa reciprociteta.

(3) Postojanje reciprociteta se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno.

Član 6. (Apsolutni razlozi za odbijanje prijave žiga)

(1) žigom se ne može zaštititi znak:

a) koji je protivan javnom poretku ili moralu,

b) koji se ne može grafički prikazati,

c) koji je istovjetan starijem žigu ili ranije prijavljenom znaku za istu robu ili uslugu,

d) koji po svom ukupnom izgledu nije prikladan za razlikovanje robe, odnosno usluga u privrednom prometu, za onu robu ili usluge za koje je podnesena prijava žiga,

e) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u prometu služe za označavanje vrste, kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, geografskog porijekla proizvoda, vremena ili načina proizvodnje robe ili pružanja usluga, ili za označavanje nekih drugih obilježja robe ili usluga,

f) koji se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili stručnom govoru, ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi, za označavanje odreĎene vrste robe ili usluge,

g) koji je isključivo oblik odreĎen vrstom proizvoda ili oblik proizvoda potreban za postizanje odreĎenog tehničkog rezultata, ili oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost,

h) koji svojim izgledom ili sadržajem može obmanuti javnost, posebno u odnosu na geografsko porijeklo, vrstu, kvalitet ili neko drugo obilježje robe ili usluge,

i) koji sadrži zvanične znakove za kontrolu ili garanciju kvaliteta ili ih podražava,

j) koji sadrži državni ili drugi javni grb, zastavu ili amblem, naziv ili skraćenicu naziva neke zemlje ili meĎunarodne organizacije, kao i njihovo podražavanje, osim po odobrenju nadležnog organa te zemlje ili organizacije,

k) koji sadrži naziv ili skraćenicu, grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak BiH ili njenih entiteta, kantona, Distrikta, ili ih podražava, osim uz odobrenje nadležnog organa,

l) koji predstavlja ili podražava nacionalni ili religijski simbol,

m) koji je znak za vino i koji sadrži ili se sastoji od geografske oznake koja služi za označavanje vina ili koji je znak za jako alkoholno piće koji sadrži ili se sastoji od geografske oznake koja služi za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nisu tog geografskog porijekla,

n) koji je isključivo ime porijekla meĎunarodno registrirano da važi za teritoriju BiH.

(2) Znak iz stava (1) tač. d), e) i f) ovog člana može se zaštititi žigom ako podnosilac prijave dokaže da je ozbiljnim korištenjem znak postao prikladan za razlikovanje u prometu robe, odnosno usluga na koje se odnosi.

Član 7. (Relativni razlozi za odbijanje prijave žiga)

(1) Na osnovu podnesenog prigovora, žigom se neće zaštititi znak:

a) koji je istovjetan ranije zaštićenom znaku drugog lica za sličnu robu, odnosno usluge, ili sličan ranije zaštićenom znaku drugog lica za istu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga, ako postoji vjerovatnoća da zbog te istovjetnosti, odnosno sličnosti nastane zabuna u prometu, što uključuje i vjerovatnoću asocijacije s ranije zaštićenim znakom,

b) koji je isti ili sličan za istu ili sličnu vrstu robe, odnosno usluga, znaku drugog lica koji je poznat u BiH, u smislu člana 6. bis Pariske konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: općepoznati znak),

c) koji, u skladu s članom 16. stav 3. TRIPS-a (Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva), bez obzira na robu, odnosno usluge na koje se odnosi, predstavlja reprodukciju, imitaciju ili transliteraciju zaštićenog znaka drugog lica, ili njegovog bitnog dijela, koji je kod učesnika u prometu u BiH nesumnjivo poznat kao znak visoke reputacije (u daljnjem tekstu: čuveni žig), kojim svoju robu, odnosno usluge, obilježava drugo lice, ako bi se korištenjem takvog znaka nelojalno izvlačila korist iz stečene reputacije čuvenog žiga ili bi se štetilo njegovom distinktivnom karakteru, odnosno reputaciji,

d) koji svojim izgledom ili sadržajem vrijeĎa starije autorsko pravo ili geografsku oznaku ili ranije zaštićeni industrijski dizajn,

e) čije bi korištenje vrijeĎalo pravo na lično ime poznatog lica ili lik bilo kojeg lica, ako su nastali prije datuma prijave žiga ili priznatog prava prvenstva zatraženog u prijavi žiga,

f) koji je istovjetan ranijem žigu ili sličan ranijem žigu koji je bio registriran za istu ili sličnu robu ili usluge, a koji je prestao da važi zbog neproduženja registracije, ako je prošlo manje od dvije godine od dana prestanka ranijeg žiga, osim ako nosilac ranijeg žiga nije dao svoju saglasnost za priznanje kasnijeg žiga ili nije koristio svoj žig,

g) koji je podnesen suprotno principu dobre vjere, savjesnosti i poštenja.

(2) Zaštićenim znakom iz stava (1) tač. a) i c) ovog člana smatra se znak koji je zaštićen žigom za teritoriju BiH, a zaštićenim znakom iz stava (1) tačka a) ovog člana smatra se i znak koji je predmet prijave za priznanje žiga za teritoriju BiH pod uslovom da žig po toj prijavi bude priznat.

Član 8. (UtvrĎivanje poznatosti znaka)

(1) Pri utvrĎivanju da li je znak iz člana 7. stav (1) tačka b) ovog zakona općepoznati znak, odnosno da li je znak iz člana 7. stav (1) tačka c) ovog zakona čuveni žig, uzima se u obzir upoznatost relevantnog dijela javnosti sa znakom, uključujući i poznavanje do kojeg je došlo promocijom znaka.

(2) Relevantnim dijelom javnosti smatraju se stvarni i potencijalni korisnici robe, odnosno usluga koje se obilježavaju tim znakom, kao i lica uključena u distributerske tokove te robe, odnosno usluga.

Član 9. (Zaštita ličnog imena poznatog lica ili lika bilo kojeg lica)

(1) Lik, lično ime, nadimak ili pseudonim poznatog lica može se zaštititi žigom samo uz pristanak tog lica.

(2) Znak koji sadrži lik nekog lica može se zaštititi žigom samo uz pristanak tog lica, a lik umrlog lica može se zaštititi žigom samo uz pristanak bračnog druga i djece umrlog, ako njih nema, uz pristanak roditelja, a ako nema roditelja, uz pristanak drugih nasljednika ako testamentom nije drugačije odreĎeno.

(3) Za zaštitu znaka koji sadrži lik, lično ime, nadimak ili pseudonim historijske ili druge umrle poznate ličnosti potrebna je i dozvola nadležnog organa.

Član 10. (Nadležnost za postupak zaštite žiga)

(1) Poslove koji se odnose na postupak zaštite žiga u upravnom postupku propisanom ovim zakonom obavlja Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut).

(2) Ako nije drugačije propisano ovim zakonom, u postupku pred Institutom primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09).

(3) Protiv odluke Instituta donesene u postupku iz stava (1) ovog člana može se izjaviti žalba Komisiji za žalbe Instituta (u daljnjem tekstu: Komisija za žalbe) u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

(4) Protiv odluke Komisije za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema odluke.

Član 11. (Registri)

(1) Institut u elektronskoj formi vodi Registar prijava za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: Registar prijava), Registar žigova i Registar zastupnika za zaštitu žigova (u daljnjem tekstu: Registar zastupnika).

(2) Registri iz stava (1) ovog člana objedinjeni su u jedinstveni sistem registara industrijskog vlasništva BiH u elektronskoj formi.

(3) Sadržaj registara iz stava (1) ovog člana propisat će se posebnim propisom za provoĎenje ovog zakona koji donosi direktor Instituta (u daljnjem tekstu: provedbeni propis).

(4) Registri iz stava (1) ovog člana smatraju se javnim knjigama i zainteresirana lica mogu ih razgledati bez plaćanja posebnih taksi, odnosno naknade troškova.

(5) Na pismeni zahtjev zainteresiranog lica i uz plaćanje propisane takse i naknade troškova, Institut će izdati kopije dokumenata i odgovarajuće potvrde i uvjerenja o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju.

Član 12. (Zastupanje)

(1) Fizička i pravna lica koja se bave zastupanjem u postupku zaštite žigova pred Institutom moraju biti upisana u Registar zastupnika iz člana 11. stav (1) ovog zakona.

(2) Strano fizičko ili pravno lice u postupku pred Institutom mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika, a domaće pravno i fizičko lice može pred Institutom istupati i samostalno.

(3) U Registar zastupnika upisuju se fizička i pravna lica koja ispunjavaju uslove utvrĎene provedbenim propisom.

Član 13. (Pružanje informacija)

(1) Institut će svakom licu, na njegov pismeni zahtjev, omogućiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na žig.

(2) Sadržaj i način uvida iz stava (1) ovog člana uredit će se provedbenim propisom.

(3) Usluge pretraživanja prijavljenih i registriranih žigova za strana lica obavljaju se posredstvom zastupnika iz člana 12. stav (2) ovog zakona, a domaća lica usluge pretraživanja mogu zahtijevati i samostalno.

Član 14. (Takse i naknade u postupku sticanja i održavanja žiga i pružanja informacionih usluga)

(1) Za sve radnje u postupku sticanja, održavanja, evidencije prometa i prestanka žiga i za pružanje informacionih usluga plaćaju se takse saglasno važećim propisima kojima se ureĎuju državne administrativne takse (u daljnjem tekstu: takse) i naknade posebnih troškova postupka (u daljnjem tekstu: troškovi postupka) u visini odreĎenoj posebnom tarifom koju donosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na prijedlog direktora Instituta.

(2) Dokaz o plaćenoj taksi i troškovima postupka iz stava (1) ovog člana dostavlja se Institutu na način utvrĎen provedbenim propisima.

DIO DRUGI - POSTUPAK ZAŠTITE

Član 15. (Pokretanje postupka za priznanje žiga)

(1) Postupak za priznanje žiga pokreće se prijavom za priznanje žiga (u daljnjem tekstu: prijava) koja se podnosi Institutu.

(2) Prijava mora da sadrži zahtjev za priznanje samo jednog žiga koji se odnosi na jednu ili više vrsta robe, odnosno usluga.

(3) Bitni dijelovi prijave su:

a) zahtjev za priznanje žiga,

b) znak koji podnosilac prijave želi zaštititi žigom,

c) spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi, na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH, koji mora biti sastavljen prema MeĎunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga utvrĎenoj Ničanskim sporazumom o meĎunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova.

(4) Sadržaj zahtjeva za priznanje žiga, način prezentacije i broj primjeraka pojedinih bitnih dijelova prijave, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz prijavu ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 16. (Prijava za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije)

(1) Osim dijelova prijave iz člana 15. stav (3) ovog zakona, uz prijavu za priznanje kolektivnog žiga prilaže se opći akt o kolektivnom žigu, a uz prijavu za priznanje žiga garancije opći akt o žigu garancije.

(2) Opći akt o kolektivnom žigu mora da sadrži: podatke o podnosiocu prijave, odnosno licu ovlaštenom da ga predstavlja; odredbe o izgledu znaka i robi, odnosno uslugama na koje se znak odnosi; odredbe o tome ko ima pravo na korištenje kolektivnog žiga i pod kojim uslovima; odredbe o pravima i obavezama korisnika kolektivnog žiga u slučaju povrede žiga i odredbe o mjerama i posljedicama u slučaju nepridržavanja odredbi općeg akta.

(3) Opći akt o žigu garancije mora da sadrži, osim odredbi iz stava (2) ovog člana, i odredbe o zajedničkim karakteristikama robe, odnosno usluga koje se garantiraju žigom garancije i odredbe o nadzoru nad korištenjem žiga garancije od njegovog nosioca.

(4) Podnosilac prijave, odnosno nosilac kolektivnog žiga ili žiga garancije, dužan je da Institutu, bez odgaĎanja, dostavi svaku izmjenu općeg akta o kolektivnom žigu ili o žigu garancije.

(5) Svako može pregledati opći akt o kolektivnom žigu ili o žigu garancije.

Član 17. (Registar prijava)

U Registar prijava upisuju se podaci o bitnim dijelovima prijave iz čl. 15. i 16. ovog zakona i drugi podaci propisani provedbenim propisom.

Član 18. (Datum podnošenja prijave)

(1) Za priznanje datuma podnošenja prijave potrebno je da prijava podnesena Institutu na taj datum sadrži:

a) naznaku da se traži priznanje žiga,

b) ime i prezime, odnosno poslovno ime i adresu podnosioca prijave,

c) znak koji podnosilac prijave želi zaštititi i

d) spisak robe, odnosno usluga na koje se znak odnosi.

(2) Institut podnosiocu prijave na njegov primjerak potvrĎuje prijem prijave.

(3) Po prijemu prijave Institut ispituje da li prijava sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana.

(4) Ako prijava ne sadrži dijelove iz stava (1) ovog člana, Institut će pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana, koji se ne može produžiti, otkloni nedostatke zbog kojih prijava nije mogla biti upisana u Registar prijava.

(5) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana ne otkloni nedostatke, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.

(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (4) ovog člana otkloni nedostatke, Institut će zaključkom priznati kao datum podnošenja prijave onaj datum kada je podnosilac prijave otklonio uočene nedostatke.

(7) Prijava kojoj je priznat datum podnošenja upisuje se u Registar prijava.

Član 19. (Pravo prvenstva)

Podnosilac prijave ima pravo prvenstva od datuma podnošenja prijave u odnosu na sva druga lica koja su za isti ili sličan znak kojim se obilježava ista ili slična roba, odnosno usluga, kasnije podnijela prijavu.

Član 20. (Unijsko pravo prvenstva)

(1) Pravnom ili fizičkom licu koje je podnijelo urednu prijavu žiga s djelovanjem u nekoj zemlji članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) priznat će se u BiH pravo prvenstva od datuma podnošenja te prijave, ako u BiH za isti znak i za istu robu, odnosno usluge podnese prijavu u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijave s djelovanjem u odnosnoj zemlji.

(2) Lice koje se poziva na pravo prvenstva iz stava (1) ovog člana mora u zahtjevu za priznanje žiga naznačiti datum podnošenja, broj prijave i zemlju za koju je prijava podnesena.

(3) Urednom prijavom iz stava (1) ovog člana smatra se svaka prijava koja ispunjava uslove urednosti prema nacionalnom zakonodavstvu zemlje članice Pariske unije ili WTO-a za koju je prijava podnesena, ili prema propisima meĎunarodne organizacije nastale na osnovu meĎunarodnog ugovora zaključenog izmeĎu ovih zemalja, bez obzira na kasniju pravnu sudbinu te prijave.

(4) Lice iz stava (1) ovog člana dužno je da, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijave u BiH, dostavi Institutu prijepis prijave iz stava (1) ovog člana, ovjeren od nadležnog organa zemlje članice Pariske unije, WTO-a, odnosno meĎunarodne organizacije kojoj je ta prijava podnesena, kao i ovjereni prijevod prijepisa na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH.

(5) Ako lice iz stava (1) ovog člana ne ispuni obavezu iz stava (4) ovog člana, Institut neće priznati zahtijevano pravo prvenstva, te će zaključkom utvrditi da pravo prvenstva postoji od datuma podnošenja prijave utvrĎenog u skladu s članom 18. ovog zakona i nastavit će postupak po podnesenoj prijavi.

(6) Sadržaj zahtjeva za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva i sadržaj uvjerenja o pravu prvenstva koje izdaje Institut ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 21. (Izložbeno (sajamsko) pravo prvenstva)

(1) Podnosilac prijave koji je upotrijebio odreĎeni znak za obilježavanje robe, odnosno usluga, na službenoj ili službeno priznatoj meĎunarodnoj izložbi u BiH ili u drugoj zemlji članici Pariske unije ili WTO-a u skladu s Konvencijom o meĎunarodnim izložbama, može u roku od tri mjeseca od dana zatvaranja izložbe da zahtijeva u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja, odnosno dana upotrebe tog znaka na izložbi.

(2) Lice koje zahtijeva priznanje prava prvenstva iz stava (1) ovog člana dužno je da uz prijavu dostavi pismenu potvrdu nadležnog organa zemlje članice Pariške unije ili WTO-a u kojoj je izložba održana da je u pitanju izložba, odnosno sajam meĎunarodnog karaktera, uz naznačavanje podataka o vrsti izložbe, odnosno sajma, mjestu održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja izložbe, odnosno sajma, i prvom danu izlaganja, odnosno datumu prve upotrebe znaka čija se zaštita traži.

(3) Uvjerenje da je izložbi, odnosno sajmu održanom u BiH, zvanično priznat meĎunarodni karakter izdaje Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine.

Član 22. (Višestruko pravo prvenstva)

Podnosilac prijave može zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na osnovu ranije podnesenih prijava u jednoj ili više zemalja članica Pariske unije ili WTO-a pod uslovima iz člana 20. ovog zakona.

Član 23. (Računanje rokova prvenstva)

(1) Priznanjem prava prvenstva iz člana 21. ovog zakona ne produžavaju se rokovi iz člana 20. ovog zakona.

(2) U slučaju zahtijevanja višestrukog prava prvenstva iz člana 22. ovog zakona, rokovi koji prema članu 20. ovog zakona teku od datuma prvenstva računaju se od datuma prvenstva prve prijave.

Član 24. (Naknadna izmjena znaka u prijavi)

(1) U prijavi se ne može naknadno bitno izmijeniti izgled znaka niti dopuniti spisak robe, odnosno usluga.

(2) Bitnom izmjenom znaka smatra se svaka izmjena svakog distinktivnog elementa znaka.

(3) Dopunom spiska robe, odnosno usluga ne smatra se njegovo preciziranje ni sužavanje.

Član 25. (Redoslijed ispitivanja prijava)

(1) Prijave se ispituju prema redoslijedu odreĎenom datumom njihovog podnošenja.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijava se može ispitati po hitnom postupku:

a) u slučaju sudskog spora ili pokrenutog inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka,

b) ako je podnesen zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga, a u skladu s meĎunarodnim ugovorom, nacionalno registriranje žiga je prethodni uslov za meĎunarodno registriranje žiga,

c) ako je, saglasno drugim propisima, neophodno da se izvrši hitna registracija u odreĎenom roku, uz obavezu podnošenja posebnog zahtjeva za to.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosi se zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom postupku.

(4) Za zahtjev za ispitivanje prijave po hitnom postupku iz stava (2) tač. b) i c) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka.

Član 26. (Ispitivanje urednosti prijave i njeno odbacivanje)

(1) Postupak ispitivanja urednosti prijave obuhvata ispitivanje svih uslova propisanih ovim zakonom i provedbenim propisom.

(2) Prijava je uredna ako sadrži bitne dijelove iz čl. 15. i 16. ovog zakona, dokaz o uplati takse i troškova postupka i druge propisane podatke.

(3) Ako utvrdi da prijava nije uredna, Institut će pismenim putem, uz navoĎenje razloga, pozvati podnosioca prijave da je uredi u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.

(4) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje propisane takse i posebnih troškova, Institut će produžiti rok iz stava (3) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(5) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne uredi prijavu ili ne plati taksu i troškove postupka za njeno ureĎivanje, Institut će zaključkom odbaciti prijavu.

(6) U slučaju iz stava (4) ovog člana, uz plaćanje propisane takse i troškova postupka, podnosilac prijave može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od 90 dana od dana prijema zaključka o odbacivanju.

Član 27. (Odustajanje od prijave)

(1) Podnosilac prijave može u toku cijelog postupka odustati od prijave u cjelini ili samo za neku robu, odnosno usluge.

(2) Ako je u Registru prijava upisano odreĎeno pravo u korist trećeg lica, podnosilac prijave ne može odustati od prijave bez pismene saglasnosti lica na čije ime je upisano to pravo.

(3) U slučaju kada podnosilac prijave odustane od prijave u cjelini, Institut će donijeti zaključak o obustavi postupka.

(4) U slučaju iz stava (3) ovog člana, prijava prestaje da važi narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odustajanju.

Član 28. (Razdvajanje prijave)

(1) Prijava u kojoj je navedeno više vrsta robe, odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna prijava) može se, na zahtjev podnosioca prijave, do upisa žiga u Registar žigova razdvojiti na dvije ili više prijava tako što će se razdvojiti spisak robe, odnosno usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje prijave ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i njeno pravo prvenstva.

(4) O razdvajanju prijave donosi se posebno rješenje u kojem se naznačavaju broj, odnosno brojevi novih prijava, znak iz prvobitne prijave, kao i vrste robe, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj prijavi i robe, odnosno usluge koje su u izdvojenoj ili izdvojenim prijavama.

(5) Izdvojena, odnosno izdvojene prijave upisuju se u Registar prijava.

(6) Na prijavu za priznanje kolektivnog žiga, odnosno žiga garancije, neće se primjenjivati odredbe st. (1) do (5) ovog člana.

Član 29. (Ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje prijave)

Ako je prijava uredna u smislu člana 26. ovog zakona, Institut ispituje da li postoje apsolutni razlozi za odbijanje prijave propisani članom 6. ovog zakona.

Član 30. (Posebno ispitivanje općeg akta o kolektivnom žigu i žigu garancije)

(1) Prilikom ispitivanja uslova za priznanje kolektivnog žiga i žiga garancije, Institut će posebno ispitati da li je opći akt o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije, u skladu s moralom ili javnim poretkom.

(2) Ako je opći akt o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije, suprotan moralu ili javnom poretku, u skladu s tim će se primijeniti odredbe člana 32. ovog zakona.

(3) Na sve izmjene općeg akta o kolektivnom žigu, odnosno žigu garancije, primijenit će se st. (1) i (2) ovog člana.

Član 31. (Dobrovoljno ograničenje obima zaštite - "disklejmer")

(1) Ako znak sadrži element koji ne ispunjava uslove za zaštitu žiga, u smislu člana 6. stav (1) tač. d), e) i f) ovog zakona i ako bi uključivanje tog elementa u znak moglo izazvati sumnju u vezi s obimom zaštite žiga, Institut će pismenim putem zahtijevati od podnosioca prijave da, u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana, dostavi pismenu izjavu kojom podnosilac prijave potvrĎuje da ne traži bilo kakva isključiva prava na tom elementu.

(2) Ako znak sadrži element koji nije jasan ili nedvosmislen u smislu stava (1) ovog člana, Institut će pismenim putem zahtijevati od podnosioca prijave da u roku iz stava (1) ovog člana dostavi opis znaka u kojem će taj element biti pojašnjen.

Član 32. (Odbijanje zahtjeva za priznanje žiga)

(1) Ako utvrdi da prijava ne ispunjava uslove iz člana 6. ovog zakona, Institut će pismenim putem, na osnovu rezultata ispitivanja, obavijestiti podnosioca prijave o razlozima zbog kojih se žig ne može priznati i pozvat će ga da se izjasni o tim razlozima u roku koji ne može biti kraći od 30 dana ni duži od 60 dana.

(2) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijave, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut može jednom produžiti rok iz stava (1) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(3) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe, odnosno usluge, ako podnosilac prijave ne postupi po zahtjevu iz stava (1) ovog člana, ili ako postupi, a Institut i dalje smatra da se žig ne može priznati u cijelosti ili za pojedinu vrstu robe, odnosno usluge.

(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za priznanje žiga ako podnosilac prijave ne postupi po zahtjevu Instituta iz člana 30. ovog zakona.

DIO TREĆI - PRIGOVOR

Član 33. (Objavljivanje prijave)

(1) Prijava koja ispunjava uslove iz člana 26. stav (2) ovog zakona i ako nema razloga za odbijanje prijave iz člana 32. ovog zakona objavljuje se u "Službenom glasniku Instituta" (u daljnjem tekstu: službeno glasilo).

(2) Podaci iz prijave koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 34. (Mišljenje zainteresiranog lica)

(1) Nakon objavljivanja prijave svako zainteresirano lice, u roku od tri mjeseca od datuma objavljivanja, može Institutu dostaviti pismeno mišljenje u kojem se obrazlaže zašto znak iz objavljene prijave ne ispunjava uslove iz člana 6. ovog zakona.

(2) Lice iz stava (1) ovog člana nije stranka u postupku.

(3) Institut će mišljenje iz stava (1) ovog člana, ako smatra da je relevantno za priznanje prijave, dostaviti podnosiocu prijave na odgovor u roku koji ne može biti kraći od 15 dana ni duži od 30 dana.

(4) Nakon prijema odgovora podnosioca prijave Institut će, slobodnom ocjenom, donijeti odluku o priznanju ili odbijanju zahtjeva za priznanje žiga.

Član 35. (Prigovor)

(1) Nakon objavljivanja prijave, u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja prijave, zainteresirano lice može Institutu pismenim putem podnijeti prigovor u kojem se obrazlaže zašto znak iz objavljene prijave ne ispunjava uslove iz člana 7. ovog zakona.

(2) Zainteresirano lice iz stava (1) ovog člana je:

a) nosilac ranijeg zaštićenog znaka u slučaju iz člana 7. stav (1) tač. a), b), c) i d) ovog zakona,

b) nosilac nekog od prava iz člana 7. stav (1) tačka e) ovog zakona,

c) nosilac ranijeg žiga u slučaju iz člana 7. stav (1) tačka f) ovog zakona,

d) lice koje bi imalo pravo da podnese prijavu u slučaju iz člana 7. stav (1) tačka g) ovog zakona i

e) nosilac ranije zaštićenog znaka ili sticatelj isključive licence na tom znaku.

(3) Rok za podnošenje prigovora iz stava (1) ovog člana ne može se ni iz kojeg razloga produžiti, niti se nakon isteka navedenog roka mogu podnijeti bilo kakve dopune prigovora, uključujući i dostavljanje dodatnih dokaza kojima se prigovor opravdava.

(4) Ako je na datum objavljivanja prijave protiv koje se prigovor podnosi u toku postupak za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga, odnosno meĎunarodnog registriranja, ili postupak za prestanak žiga zbog nekorištenja, a prigovor se zasniva na žigu protiv kojeg je pokrenut neki od navedenih postupaka, Institut će zastati s postupkom po prigovoru do pravosnažnosti odluke iz ranije pokrenutog postupka.

(5) Zainteresirano lice iz stava (1) ovog člana u postupku po prigovoru ima status stranke.

Član 36. (Sadržaj prigovora)

(1) Prigovor mora da sadrži naročito:

a) ime i prezime, odnosno naziv podnosioca prigovora i njegovu adresu, odnosno poslovno sjedište,

b) detaljno obrazložene sve razloge i dokaze na kojima podnosilac prigovora zasniva prigovor i kojima dokazuje status zainteresiranog lica iz člana 35. ovog zakona,

c) sve objavljene podatke o prijavi protiv koje se prigovor podnosi, uključujući i broj prijave, ime i prezime i adresu, odnosno naziv i poslovno sjedište podnosioca prijave i izgled prijavljenog znaka sa spiskom vrste robe i usluga,

d) urednu punomoć, ako se prigovor podnosi posredstvom zastupnika.

(2) Prigovor se podnosi u dva primjerka.

Član 37. (Postupak po prigovoru)

(1) Institut nakon prijema prigovora ispituje da li je prigovor u svemu podnesen u skladu s čl. 35. i 36. ovog zakona.

(2) Ako nisu ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će zaključkom odbaciti prigovor.

(3) Ako su ispunjeni uslovi iz stava (1) ovog člana, Institut će dostaviti prigovor podnosiocu prijave i pozvati ga da se o njemu pismeno izjasni u roku od 60 dana.

(4) Rok iz stava (3) ovog člana ne može se produžiti, niti nakon njegovog isteka podnosilac prijave može podnijeti dopune svog odgovora na prigovor, uključujući i dodatne dokaze.

(5) Ako se podnosilac prijave ne izjasni na prigovor u roku iz stava (3) ovog člana, Institut će rješenjem odbiti podneseni zahtjev za priznanje žiga u granicama zahtjeva iz prigovora.

(6) Ako podnosilac prijave u roku iz stava (3) ovog člana odgovori na prigovor, Institut ispituje opravdanost navoda iz prigovora, pri čemu može odrediti usmenu raspravu.

(7) Ako je prigovor podnesen na osnovu razloga iz člana 7. stav (1) tačka g) ovog zakona, a podnosilac prijave odgovorio je na prigovor, Institut može, s obzirom na okolnosti, uputiti stranke da postojanje razloga iz člana 7. stav (1) tačka g) ovog zakona riješe kao prethodno pitanje u postupku pred nadležnim sudom.

(8) Ako podnosilac prijave istakne da podnosilac prigovora nije koristio žig na kojem zasniva svoj prigovor, podnosilac prigovora dužan je dokazati da je u periodu od pet godina, prije objavljivanja prijave protiv koje je podnesen prigovor, koristio svoj žig na teritoriji BiH za robu i usluge za koje je prigovor podnesen ili mora dokazati da su postojali ozbiljni razlozi za nekorištenje žiga za tu robu ili usluge pod uslovom da je raniji žig na datum objavljivanja prijave za koju je podnesen prigovor bio registriran najmanje pet godina.

(9) Ako podnosilac prigovora ne dokaže korištenje svog žiga u smislu stava (8) ovog člana, Institut će rješenjem odbiti prigovor, u obimu za koji korištenje žiga nije dokazano.

(10) Nakon provedenog postupka po prigovoru, na osnovu utvrĎenih činjenica Institut će donijeti rješenje o odbijanju prigovora, o djelimičnom odbijanju prigovora i djelimičnom priznanju zahtjeva za priznanje žiga ili o odbijanju zahtjeva za priznanje žiga.

Član 38. (Rješenje o priznanju žiga)

(1) Ako prijava ispunjava uslove za priznanje iz čl. 6. i 7. ovog zakona, Institut će o tome donijeti zaključak i pozvati podnosioca prijave da u roku od 30 dana plati taksu i troškove postupka za prvih deset godina zaštite, za objavljivanje žiga i ispravu o žigu, te da Institutu dostavi dokaze o izvršenim uplatama.

(2) Ako podnosilac prijave u ostavljenom roku ne dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, smatrat će se da je odustao od prijave i Institut će donijeti zaključak o obustavljanju postupka.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana podnosilac prijave može, uz plaćanje takse i troškova postupka, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka o obustavljanju postupka.

(4) Ako podnosilac prijave dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (1) ovog člana, Institut će donijeti rješenje o priznanju žiga, prema usvojenom izgledu znaka i spiska robe ili usluga, kojima se odreĎuje obim priznate zaštite žiga, objaviti žig i izdati ispravu o žigu.

Član 39. (Upisivanje rješenja o priznanju žiga u Registar žigova)

(1) Rješenje o priznanju žiga s propisanim podacima upisuje se u Registar žigova.

(2) Podaci iz rješenja o priznanju žiga koji se upisuje u Registar žigova ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Datum upisivanja rješenja o priznanju žiga u Registar žigova je datum rješenja o priznanju žiga.

Član 40. (Objavljivanje žiga)

(1) Registrirani žig s propisanim podacima objavljuje se u službenom glasilu.

(2) Podaci o žigu koji se objavljuju ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 41. (Isprava o žigu)

(1) Institut će izdati ispravu o žigu zajedno s rješenjem o priznanju žiga.

(2) Sadržaj i izgled isprave o žigu ureĎuju se provedbenim propisom.

DIO ĈETVRTI - POSTUPAK MEĐUNARODNOG REGISTRIRANJA ţIGA

Član 42. (Opća odredba)

Na meĎunarodno registrirane žigove, za koje je zaštita zatražena i za teritoriju BiH prema Madridskom aranžmanu o meĎunarodnom registriranju žigova (u daljnjem tekstu: Madridski aranžman) i Protokolu koji se odnosi na Madridski aranžman (u daljnjem tekstu: Madridski protokol), primjenjuju se odredbe ovog zakona i provedbenog propisa u svim pitanjima koja nisu ureĎena tim ugovorima, osim ako odredbama ovog dijela zakona nije propisano drugačije.

Član 43. (Zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga i zahtjev za upisivanje promjene u MeĎunarodni registar)

(1) Nosilac žiga iz BiH, odnosno podnosilac prijave u BiH može podnijeti zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga, kao i zahtjev za upisivanje promjena u MeĎunarodnom registru u skladu s Madridskim aranžmanom i Madridskim protokolom.

(2) Zahtjevi iz stava (1) ovog člana podnose se putem Instituta na način kako je propisano Madridskim aranžmanom, Madridskim protokolom, Zajedničkim pravilnikom Madridskog aranžmana i Madridskog protokola (u daljnjem tekstu: Zajednički pravilnik), ovim zakonom i provedbenim propisom.

(3) Za zahtjeve iz stava (1) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka Institutu, a meĎunarodne takse direktno MeĎunarodnom birou Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: MeĎunarodni biro).

Član 44. (Postupak za meĎunarodno registriranje žiga pred Institutom)

(1) Postupak za meĎunarodno registriranje žiga pokreće se podnošenjem zahtjeva za meĎunarodno registriranje žiga.

(2) Uz zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga podnosi se:

a) izgled znaka,

b) uredno sastavljen i klasificiran spisak robe ili usluga na francuskom ili engleskom jeziku,

c) punomoć, ako se zahtjev podnosi posredstvom opunomoćenika,

d) dokaz o uplati takse i posebnih troškova postupka za zahtjev.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev, ureĎuju se provedbenim propisom.

(4) Ako zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga nije uredan, Institut će pismenim putem pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca zahtjeva rok iz stava (4) ovog člana može se produžiti najviše za 60 dana.

(6) Ako podnosilac zahtjeva u ostavljenom roku iz stava (4), odnosno stava (5) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga.

(7) Ako je zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga uredan, Institut će zaključkom pozvati podnosioca zahtjeva da plati taksu MeĎunarodnom birou za meĎunarodno registriranje žiga i da dostavi dokaz o izvršenoj uplati.

(8) Kada podnosilac zahtjeva za meĎunarodno registriranje žiga dostavi dokaze o izvršenim uplatama iz stava (7) ovog člana, Institut će MeĎunarodnom birou dostaviti zahtjev za meĎunarodno registriranje žiga.

(9) Ako podnosilac zahtjeva za meĎunarodno registriranje žiga u ostavljenom roku ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati iz stava (7) ovog člana, smatrat će se da je zahtjev povučen, o čemu će Institut donijeti zaključak.

Član 45. (Odbijanje zaštite meĎunarodnoregistriranog žiga prijavljenog za BiH)

(1) Ako meĎunarodni žig prijavljen za BiH posredstvom Madridskog aranžmana ili Madridskog protokola ne ispunjava uslove iz člana 6. ovog zakona, Institut će posredstvom MeĎunarodnog biroa, pisanim putem, u skladu s Madridskim aranžmanom ili Madridskim protokolom, izdati privremeno odbijanje meĎunarodne registracije i pozvati nosioca meĎunarodnog žiga da se u roku od četiri mjeseca od datuma privremenog odbijanja, posredstvom domaćeg zastupnika, izjasni o navedenim razlozima zbog kojih se njegov žig ne može priznati u BiH.

(2) U daljnjem postupku shodno se primjenjuju odredbe člana 32. ovog zakona.

Član 46. (Prigovor na meĎunarodnoregistrirani žig prijavljen za BiH)

(1) Za potrebe meĎunarodnoregistriranih žigova prijavljenih za BiH, prema Madridskom aranžmanu i Madridskom protokolu, objavljivanjem prijave propisane u članu 33. ovog zakona smatra se objavljivanje meĎunarodnoregistriranog žiga u službenom glasilu o meĎunarodno registriranim žigovima koje izdaje MeĎunarodni biro (u daljnjem tekstu: Marque International).

(2) Rok za podnošenje prigovora na meĎunarodnoregistrirani žig počinje teći od prvog dana mjeseca koji slijedi mjesec naznačen na izdanju Marque Internationala u kojem je taj meĎunarodnoregistrirani žig objavljen.

(3) Institut, posredstvom MeĎunarodnog biroa, nosiocu meĎunarodnoregistriranog žiga dostavlja obavještenje o privremenom odbijanju na osnovu prigovora i poziva ga da imenuje domaćeg zastupnika.

(4) Zastupnik iz stava (3) ovog člana mora u roku od četiri mjeseca od datuma obavještenja o odbijanju dostaviti Institutu punomoć o zastupanju.

(5) Institut zastupniku iz stava (3) ovog člana dostavlja primjerak prigovora nakon podnošenja punomoći iz stava (4) ovog člana.

(6) Rok za odgovor na prigovor je 60 dana od dana prijema prigovora od zastupnika.

(7) Rokovi iz st. (4) i (6) ovog člana ne mogu se produžiti.

(8) U daljnjem postupku shodno se primjenjuju odredbe člana 37. ovog zakona.

(9) Za potrebu dokazivanja upotrebe žiga datumom meĎunarodnog registriranja žiga smatra se datum isteka roka iz člana 5. stav (2) Madridskog aranžmana ili člana 5. stav (2) podstav a) Madridskog protokola, ili ako na taj datum postupak odobravanja zaštite ili postupak po prigovoru nije okončan, datum obavještenja o konačnoj odluci Instituta o odobravanju zaštite upućenog MeĎunarodnom birou.

Član 47. (Obavještenje MeĎunarodnom birou)

Institut će bez odgaĎanja obavijestiti MeĎunarodni biro o upisivanju promjena u Registar žigova i o prestanku važenja meĎunarodnoregistriranog žiga.

Član 48. (Teritorijalno proširenje meĎunarodnog žiga)

(1) Nosilac meĎunarodnoregistriranog žiga može podnijeti zahtjev za teritorijalno proširenje meĎunarodnog žiga na BiH.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana može se odnositi na svu robu i usluge za koje je žig registriran ili na jedan njihov dio.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana ureĎuje se provedbenim propisom.

DIO PETI - SADRŢAJ, STICANJE I OBIM PRAVA

Član 49. (Isključiva prava nosioca žiga)

(1) Nosilac žiga ima pravo drugim licima zabraniti da neovlašteno koriste:

a) znak koji je istovjetan njegovom žigu u odnosu na robu ili usluge koje su istovjetne robi ili uslugama za koje je žig registriran,

b) znak koji je istovjetan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robe ili usluge koje su iste ili slične robi ili uslugama za koje je žig registriran ako postoji vjerovatnoća da javnost može biti dovedena u zabludu, što uključuje vjerovatnoću dovoĎenja u vezu s tim znakom i žigom,

c) znak koji je istovjetan ili sličan njegovom žigu u odnosu na robe ili usluge koje nisu slične onima za koje je žig registriran kada taj žig ima ugled u BiH i kada korištenje tog znaka bez opravdanog razloga nelojalno koristi distinktivni karakter ili ugled žiga ili im nanosi štetu (čuveni žig).

(2) U smislu stava (1) ovog člana, nosilac žiga ima pravo zabraniti sljedeće:

a) stavljanje zaštićenog znaka na robu, njeno pakiranje ili sredstva za obilježavanje robe,

b) nuĎenje robe, njeno stavljanje u promet ili njeno skladištenje u te svrhe, ili obavljanje usluga pod zaštićenim znakom,

c) uvoz, izvoz ili tranzit robe pod zaštićenim znakom,

d) korištenje zaštićenog znaka u poslovnoj dokumentaciji ili u reklami.

(3) Prava koja proizilaze iz ovog člana imaju djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja žiga u Registar žigova.

Član 50. (Reprodukcija žiga u rječniku)

Ako reprodukcija žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim djelima, uključujući i ona u elektronskoj formi, stvara utisak da je žig generički naziv za robu ili usluge za koje je registriran, na zahtjev nosioca žiga izdavač djela mora osigurati, najkasnije u sljedećem izdanju, da reprodukcija žiga bude praćena naznakom da je žig registriran (oznaka R).

Član 51. (Iscrpljenje prava nosioca žiga)

(1) žig ne daje pravo njegovom nosiocu da zabrani njegovo korištenje u vezi s robom koju je označio žigom i stavio u promet bilo gdje u svijetu nosilac žiga ili lica koje je on ovlastio.

(2) Odredba stava (1) ovog člana neće se primijeniti u slučaju postojanja opravdanog razloga nosioca žiga da se suprotstavi daljnjem stavljanju u promet žigom označene robe, posebno ako je došlo do kvara ili druge bitne promjene stanja robe poslije njenog prvog stavljanja u promet.

Član 52. (Ograničenje prava nosioca žiga)

(1) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da pod istim ili sličnim znakom stavlja u promet svoju robu ili usluge ako taj znak predstavlja poslovno ime ili naziv tog lica koji je na savjestan način stečen prije priznatog datuma prvenstva žiga.

(2) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da, u skladu s dobrim poslovnim običajima, u privrednom prometu koristi:

a) svoje ime ili adresu,

b) naznaku vrste, kvaliteta, količine, namjene, vrijednosti, geografskog porijekla, vremena proizvodnje ili drugog svojstva robe ili usluga,

c) žigom zaštićeni znak kad je njegovo korištenje neophodno radi naznake namjene robe ili usluge, posebno kad je riječ o rezervnim dijelovima ili priboru.

(3) Ako je predmet zaštite kolektivnog žiga ili žiga garancije znak koji ukazuje na odreĎeni geografski lokalitet s kojeg potiče roba ili usluga označena njime, korisnik kolektivnog žiga ili žiga garancije ne može zabraniti drugom da taj znak koristi u skladu s dobrim poslovnim običajima niti može zabraniti njegovo korištenje ovlaštenom korisniku iste ili slične registrirane oznake geografskog porijekla za istu ili sličnu vrstu robe ili usluga.

(4) Nosilac žiga ne može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe ili usluga druge vrste, osim ako je u pitanju čuveni žig.

(5) Nosilac registriranog čuvenog žiga može zabraniti drugom licu da isti ili sličan znak koristi za obilježavanje robe, odnosno usluga koje nisu slične onima za koje je žig registriran ako bi korištenje takvog znaka upućivalo na povezanost te robe, odnosno usluga i nosioca zaštićenog čuvenog žiga i ako postoji vjerovatnoća da bi nosilac čuvenog žiga trpio štetu takvim korištenjem.

Član 53. (Sticanje i važenje žiga)

(1) žig se stiče upisom u Registar žigova, a važi od datuma podnošenja prijave.

(2) žig traje deset godina, računajući od datuma podnošenja prijave, s tim što se uz plaćanje takse i troškova postupka njegovo važenje može produžavati neograničen broj puta.

(3) Sadržaj zahtjeva za produženje važenja žiga ureĎuje se provedbenim propisom.

Član 54. (Obaveza korištenja žiga)

(1) Nosilac žiga dužan je koristiti žig.

(2) Ako se bez opravdanog razloga žig ne koristi, uz plaćanje takse i troškova postupka, u skladu s članom 71. ovog zakona, svako zainteresirano lice može pokrenuti postupak za prestanak tog žiga zbog nekorištenja.

Član 55. (Razdvajanje žiga)

(1) žig koji je registriran za više vrsta robe, odnosno usluga (u daljnjem tekstu: prvobitna registracija), na zahtjev nosioca žiga, u svako doba može se razdvojiti na dva ili više registriranih žigova, tako što će se razdvojiti spisak robe ili usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za razdvajanje žiga ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Izdvojeni žig zadržava sva prava iz prvobitne registracije.

(4) O razdvajanju žiga Institut će donijeti posebno rješenje u kojem se naznačavaju: broj prvobitne registracije, broj, odnosno brojevi novih žigova, znak iz prvobitne registracije, kao i roba, odnosno usluge koje ostaju u prvobitnoj registraciji i roba, odnosno usluge koje su u izdvojenom ili izdvojenim žigovima.

(5) Izdvojeni žig, odnosno izdvojeni žigovi upisuju se u Registar žigova i objavljuju u službenom glasilu.

(6) Institut će izdati ispravu o izdvojenom žigu, odnosno izdvojenim žigovima, zajedno s rješenjem o priznanju tih žigova.

(7) Na kolektivni žig, odnosno žig garancije, neće se primjenjivati odredbe st. (1) do (6) ovog člana.

DIO ŠESTI - PROMJENE U PRIJAVI ILI REGISTRACIJI ţIGA

Član 56. (Promjena imena i adrese nosioca prava)

(1) Na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, uz plaćanje takse i troškova postupka Institut će donijeti rješenje o upisivanju u odgovarajući registar promjene imena i adrese nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave.

(2) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje promjene imena i adrese nosioca prava koji se odnosi na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su registarski brojevi, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(3) Za upisivanje promjena u skladu sa stavom (2) ovog člana za svaku zahtijevanu promjenu plaćaju se posebno taksa i troškovi postupka.

(4) Svaku upisanu promjenu iz stava (1) ovog člana, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će objaviti u službenom glasilu.

(5) Sadržaj zahtjeva za upisivanje promjene iz stava (1) ovog člana ureĎuje se provedbenim propisom.

Član 57. (Ograničenje spiska robe i usluga)

(1) U registriranom žigu, odnosno podnesenoj prijavi, na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, može se ograničiti spisak robe, odnosno usluga.

(2) Sadržaj zahtjeva za upisivanje promjene iz stava (1) ovog člana ureĎuje se provedbenim propisom.

(3) Za zahtjev podnesen u skladu sa stavom (1) ovog člana plaćaju se taksa i troškovi postupka.

(4) O zahtjevu za ograničenje spiska robe, odnosno usluga registriranog žiga, odnosno prijave Institut će donijeti posebno rješenje.

(5) Rješenje iz stava (4) ovog člana objavljuje se u službenom glasilu.

(6) Institut će izdati ispravu o žigu s ograničenim spiskom robe, odnosno usluga zajedno s rješenjem iz stava (4) ovog člana, kojim se ograničava spisak robe, odnosno usluga.

Član 58. (Prijenos prava)

(1) Prijenos žiga, odnosno prava iz prijave može se izvršiti na osnovu ugovora o prijenosu prava, kao i na osnovu statusne promjene nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave, sudske ili administrativne odluke.

(2) Prijenos prava iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar Instituta na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticatelja prava.

(3) Neće se odobriti upisivanje prijenosa žiga, odnosno prava iz prijave, na osnovu ugovora o prijenosu prava ako bi takav prijenos na očigledan način mogao stvoriti zabunu u prometu u pogledu vrste, kvaliteta ili geografskog porijekla robe, odnosno usluga za koje je žig registriran, odnosno za koje je podnesena prijava za priznanje žiga, izuzev ako se sticatelj prava odrekne zaštite za one vrste robe, odnosno usluge u odnosu na koje mogućnost zabune postoji.

(4) Neće se odobriti upisivanje prijenosa žiga, odnosno prava iz prijave koji se odnosi samo na neku robu, odnosno uslugu, u slučaju kada su vrste robe, odnosno usluge koji se prenose bitno slične robi, odnosno uslugama koji su obuhvaćeni žigom, odnosno prijavom za priznanje žiga prenosioca.

(5) Upisivanje prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja.

(6) O upisivanju prijenosa prava iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar Institut će donijeti posebno rješenje.

(7) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet prijenosa prava.

Član 59. (Ugovor o prijenosu prava)

(1) Ugovorom o prijenosu prava iz člana 58. stav (1) ovog zakona nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave može prenijeti žig, odnosno pravo iz prijave, i to za sve ili samo za neke vrste robe, odnosno usluge.

(2) Ugovor o prijenosu prava iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: naznaku ugovornih strana, broj žiga ili broj prijave i visinu naknade, ako je ugovorena, i robu i usluge koje se prenose.

Član 60. (Licenca i franšiza)

(1) Nosilac žiga, odnosno podnosilac prijave, može ugovorom o licenci ustupiti pravo korištenja žiga, odnosno prava iz prijave, i to za sve ili samo za neke vrste robe ili usluge.

(2) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: naznaku ugovornih strana, broj žiga ili broj prijave, vrijeme trajanja licence, robu, odnosno usluge za koje se licenca daje i obim licence.

(3) Ugovor o licenci iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili sticatelja prava.

(4) Upisivanje ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar proizvodi pravno djelovanje prema trećim licima od datuma upisivanja.

(5) Institut donosi rješenje o upisivanju ugovora o licenci iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar.

(6) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet ugovora o licenci.

(7) Odredbe ovog člana koje se odnose na ugovor o licenci shodno se primjenjuju i na ugovor o franšizi.

Član 61. (Objavljivanje prijenosa prava, licence ili franšize)

Institut će u službenom glasilu objaviti da je prijenos prava, licenca ili franšiza iz čl. 59. i 60. ovog zakona upisan u odgovarajući registar.

Član 62. (Zalog)

(1) žig, odnosno pravo iz prijave može biti predmet ugovora o zalogu, i to za sve ili samo za neke vrste robe ili usluge.

(2) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana sastavlja se u pisanoj formi i mora da sadrži: dan zaključenja, ime i prezime ili poslovno ime, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište ugovornih strana, kao i dužnika ako su to različita lica, registarski broj žiga, odnosno broj prijave za priznanje žiga i podatke o potraživanju koje se osigurava založnim pravom.

(3) Povjerilac stiče založno pravo upisom u odgovarajući registar Instituta.

(4) Ugovor o zalogu iz stava (1) ovog člana upisuje se u odgovarajući registar, uz plaćanje takse i troškova postupka, na zahtjev nosioca žiga, odnosno podnosioca prijave ili založnog povjerioca.

(5) Institut donosi rješenje o upisivanju ugovora o zalogu iz stava (1) ovog člana u odgovarajući registar.

(6) Kolektivni žig i žig garancije ne mogu biti predmet ugovora o zalogu.

Član 63. (Postupak za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga)

(1) Postupak za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga u odgovarajući registar Instituta pokreće se pisanim zahtjevom.

(2) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se:

a) dokaz o pravnom osnovu prijenosa čije se upisivanje traži,

b) punomoć, ako se postupak za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga pokreće posredstvom opunomoćenika,

c) dokaz o uplati takse i troškova postupka za rješenje po zahtjevu za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga.

(3) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje prijenosa prava koji se odnosi na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su raniji nosilac prava i novi nosilac prava isti u svakom žigu, odnosno prijavi, i da su registarski brojevi žigova, odnosno brojevi prijava naznačeni u zahtjevu.

(4) Jednim zahtjevom iz stava (1) ovog člana može se tražiti upisivanje licence, franšize ili zaloga koji se odnose na više žigova, odnosno više prijava, pod uslovom da su nosilac prava i sticatelj licence, franšize, odnosno zaloga isti u svakom žigu, odnosno prijavi, i da su registarski brojevi žigova, odnosno brojevi prijava, naznačeni u zahtjevu.

(5) Za zahtjeve iz st. (3) i (4) ovog člana plaćaju se takse i troškovi postupka za svaki žig ili prijavu koji su naznačeni u zahtjevu.

(6) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i sadržaj priloga koji se podnose uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

Član 64. (Urednost zahtjeva za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga)

(1) Zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga je uredan ako sadrži podatke iz člana 63. stav (2) ovog zakona i druge propisane podatke.

(2) Ako zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga nije uredan, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(3) Uz obrazloženje podnosioca zahtjeva i plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (2) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(4) Ako podnosilac zahtjeva u roku iz stava (2) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.

Član 65. (Ispitivanje pravnog osnova zahtjeva za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga)

(1) Ako je zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga uredan, u smislu člana 64. stav (1) ovog zakona, Institut će ispitati da li pravni osnov na kojem se taj zahtjev zasniva ispunjava zakonom propisane uslove za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga.

(2) Ako pravni osnov na kojem se zasniva zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da se u roku od 30 dana od dana prijema poziva izjasni o razlozima zbog kojih se upisivanje ne može izvršiti.

(3) Uz obrazloženje podnosioca zahtjeva i plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (2) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(4) Institut će rješenjem odbiti zahtjev za upisivanje prijenosa prava, licence, franšize ili zaloga ako se podnosilac zahtjeva u roku iz stava (2) ovog člana ne izjasni o razlozima zbog kojih se upisivanje ne može odobriti, ili ako se izjasni, a Institut i dalje smatra da se upisivanje ne može odobriti.

DIO SEDMI - PRESTANAK PRAVA

Član 66. (Prestanak žiga)

(1) žig prestaje istekom roka od deset godina za koji su plaćeni taksa i troškovi postupka, ako se njegovo važenje ne produži.

(2) žig prestaje i prije isteka roka iz stava (1) ovog člana:

a) ako se nosilac žiga odrekne svog prava - narednog dana od dana predaje Institutu izjave o odricanju,

b) na osnovu sudske odluke, odnosno odluke Instituta, u slučajevima predviĎenim ovim zakonom - danom odreĎenim tom odlukom,

c) ako je prestalo pravno lice, odnosno ako je umrlo fizičko lice koje je nosilac žiga - danom prestanka, odnosno smrti, osim ako je žig prešao na pravne sljednike tog lica.

(3) Kolektivni žig i žig garancije prestaju važiti i ako Institut tokom ispitivanja izmjena općeg akta o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije, utvrdi da nisu ispunjeni uslovi predviĎeni članom 30. stav (1) ovog zakona.

(4) U slučajevima iz st. (2) tač. a) i c) i st. (3) ovog člana Institut će donijeti posebno rješenje.

Član 67. (Pravo trećeg lica)

(1) Ako je u Registru žigova upisano odreĎeno pravo u korist trećeg lica, nosilac žiga ne može se odreći žiga bez pismene saglasnosti lica na čije je ime upisano to pravo.

(2) Ako nosilac žiga u odreĎenom roku ne plati propisanu taksu i troškove postupka, a u Registru žigova je upisano pravo u korist trećeg lica, Institut će to lice obavijestiti da nisu plaćeni taksa i troškovi postupka i da ih može platiti u roku od šest mjeseci od dana prijema obavještenja i time održati važenje žiga.

DIO OSMI - PROGLAšAVANJE RJEŠENJA O PRIZNANJU ţIGA NIŠTAVIM

Član 68. (Uslovi za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Rješenje o priznanju žiga može se proglasiti ništavim u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu ako se utvrdi da u vrijeme registracije žiga nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje žiga predviĎeni ovim zakonom.

(2) Rješenje o priznanju kolektivnog žiga ili žiga garancije može se proglasiti ništavim i ako se utvrdi da opći akt o kolektivnom žigu ili opći akt o žigu garancije, odnosno njihove izmjene, nisu ispunjavali, odnosno ne ispunjavaju uslove iz člana 30. stav (1) ovog zakona.

Član 69. (Prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Rješenje o priznanju žiga može se proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu zainteresiranog lica ili pravobranioca BiH ili ombudsmena BiH za sve vrijeme trajanja žiga.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim na osnovu člana 7. stav (1) ovog zakona može podnijeti samo nosilac starijeg prava ili lice koje on ovlasti, osim ako je tokom pet uzastopnih godina prije podnošenja prijedloga znao za korištenje kasnijeg žiga čiji je nosilac bio savjestan i nije se protivio korištenju kasnijeg žiga.

(3) Ako je izjavljen prigovor na podnesenu prijavu žiga iz razloga propisanih u članu 7. stav (1) ovog zakona pa je rješenje o odbijanju prigovora konačno, prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga isto lice ne može podnijeti iz istih razloga koji su navedeni u odbijenom prigovoru, osim ako podnosilac prijedloga ne dostavi nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja u postupku po prigovoru.

(4) Rješenje o priznanju žiga ne može se proglasiti ništavim na osnovu člana 7. stav (1) tač. a), b) i c) ovog zakona ako raniji žig bez opravdanog razloga nije korišten u BiH za obilježavanje robe ili usluga na koje se odnosi u periodu od pet godina prije podnošenja prijedloga za proglašavanje ništavim, izuzev ako je podnosilac prijave kasnijeg žiga bio nesavjestan.

(5) Uz prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o priznanju žiga podnose se odgovarajući dokazi.

Član 70. (Postupak za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim)

(1) Postupak za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim pokreće se pisanim prijedlogom za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim.

(2) Sadržaj prijedloga iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz prijedlog, ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim je uredan ako sadrži propisane podatke.

(4) Ako prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim nije uredan, Institut će pozvati podnosioca prijedloga da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca prijedloga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (4) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(6) Ako podnosilac prijedloga u roku iz stava (4) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti prijedlog.

(7) Uredan prijedlog Institut će dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.

(8) Na obrazloženi zahtjev nosioca žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (7) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(9) Ako nosilac žiga u ostavljenom roku ne odgovori na prijedlog za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim, Institut će proglasiti žig ništavim za onu vrstu robe ili usluge za koje je to u prijedlogu zahtijevano.

(10) Ako to ocijeni neophodnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog prijedloga za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim.

(11) Poslije provedenog postupka po prijedlogu za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim na osnovu prijedloga iz člana 69. stav (1) ovog zakona, Institut može u svako doba donijeti rješenje o proglašavanju rješenja o priznanju žiga ništavim u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu, ili rješenje o odbijanju prijedloga.

(12) Rješenje o proglašavanju rješenja o priznanju žiga ništavim, koje je konačno u upravnom postupku, Institut će objaviti u službenom glasilu.

DIO DEVETI - POSEBNI SLUĈAJEVI PRESTANKA ţIGA

Član 71. (Prestanak žiga zbog nekorištenja)

(1) Na zahtjev zainteresiranog lica, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga u cjelini ili samo za neke vrste robe ili uslugu ako nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio bez opravdanog razloga nije na tržištu BiH ozbiljno koristilo žig za obilježavanje robe, odnosno usluga na koje se taj žig odnosi, u neprekidnom periodu od pet godina, računajući od dana upisivanja žiga u Registar žigova, odnosno od dana kad je žig posljednji put korišten.

(2) U postupku po zahtjevu za prestanak žiga zbog nekorištenja žiga nosilac žiga ili lice koje je on ovlastio dužni su dokazati da su žig koristili.

(3) Korištenjem žiga, u smislu stava (1) ovog člana, smatra se i korištenje znaka zaštićenog žigom u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju distinktivni karakter znaka, kao i korištenje zaštićenog znaka na robi ili pakiranju robe namijenjene isključivo izvozu.

(4) Opravdanim razlogom za nekorištenje žiga iz stava (1) ovog člana smatrat će se okolnost koja je nastala nezavisno od volje nosioca žiga, a koja predstavlja smetnju za korištenje žiga, kao što su odluka državnog organa, zabrana uvoza ili izvoza ili druga zabrana koja se odnosi na robu ili usluge za koje je priznata zaštita žigom.

(5) Korištenjem žiga ne smatra se reklamiranje zaštićenog znaka bez mogućnosti nabavke robe, odnosno korištenja usluge za koju je znak zaštićen.

(6) Institut neće donijeti rješenje o prestanku žiga zbog nekorištenja ako je korištenje žiga počelo ili je nastavljeno poslije isteka neprekidnog perioda od pet godina u kojem žig nije korišten, a prije podnošenja zahtjeva za prestanak žiga zbog nekorištenja, osim ako je do započinjanja ili nastavljanja korištenja žiga došlo nakon što je nosilac prava saznao da će biti podnesen zahtjev za prestanak njegovog žiga i ako je korištenje započeto ili nastavljeno u periodu od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva za prestanak žiga.

Član 72. (OdreĎivanje datuma prestanka žiga zbog nekorištenja)

U slučaju iz člana 71. ovog zakona žig prestaje da važi istekom perioda od pet godina od dana kada je žig posljednji put korišten, odnosno istekom perioda od pet godina od dana registriranja žiga, ako žig nije korišten.

Član 73. (Prestanak žiga u drugim slučajevima)

(1) Institut će, na zahtjev zainteresiranog lica, donijeti rješenje o prestanku žiga u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu i u sljedećim slučajevima:

a) ako je znak zaštićen žigom, zbog činjenja ili nečinjenja nosioca žiga ili njegovog pravnog sljednika, postao generičan naziv robe, odnosno usluge za koju je registriran,

b) ako znak zaštićen žigom, zbog načina na koji ga nosilac žiga ili njegov pravni sljednik koristi, može u prometu da izazove zabunu o geografskom porijeklu, vrsti, kvalitetu ili drugim svojstvima robe, odnosno usluge,

c) ako je znak zaštićen žigom postao protivan moralu ili javnom poretku.

(2) Pravo na korištenje kolektivnog žiga i žiga garancije može prestati i ako se kolektivni žig i žig garancije upotrebljavaju protivno općem aktu o kolektivnom žigu, odnosno o žigu garancije.

(3) U slučaju iz st. (1) i (2) ovog člana žig prestaje da važi narednog dana od dana pravosnažnosti rješenja o prestanku žiga.

Član 74. (Postupak po zahtjevu za prestanak žiga)

(1) Postupak za prestanak žiga iz razloga predviĎenih u čl. 71. i 73. ovog zakona pokreće se pisanim zahtjevom.

(2) Sadržaj zahtjeva iz stava (1) ovog člana, kao i prilozi uz zahtjev ureĎuju se provedbenim propisom.

(3) Zahtjev za prestanak žiga je uredan ako sadrži propisane podatke.

(4) Ako zahtjev za prestanak žiga nije uredan, Institut će pozvati podnosioca zahtjeva da ga u roku od 30 dana od dana prijema poziva uredi.

(5) Na obrazloženi zahtjev podnosioca zahtjeva za prestanak žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (4) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(6) Ako podnosilac zahtjeva za prestanak žiga u roku iz stava (4) ovog člana ne postupi po pozivu, Institut će zaključkom odbaciti zahtjev.

(7) Institut će uredan zahtjev dostaviti nosiocu žiga i pozvati ga da u roku od 30 dana od dana prijema poziva dostavi svoj odgovor.

(8) Na obrazloženi zahtjev nosioca žiga, uz plaćanje takse i troškova postupka, Institut će produžiti rok iz stava (7) ovog člana za vrijeme koje smatra primjerenim, ali ne kraće od 15 dana ni duže od 60 dana.

(9) Ako nosilac žiga u ostavljenom roku ne odgovori na zahtjev za prestanak žiga, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga za onu vrstu robe ili usluge za koje je to u podnesenom zahtjevu traženo.

(10) Ako to ocijeni neophodnim, Institut može odrediti usmenu raspravu povodom podnesenog zahtjeva za prestanak žiga.

(11) Poslije provedenog postupka po zahtjevu za prestanak žiga, Institut će donijeti rješenje o prestanku žiga u cjelini ili samo za neku vrstu robe ili uslugu, ili rješenje o odbijanju zahtjeva.

(12) Rješenje o prestanku žiga koje je konačno u upravnom postupku Institut će objaviti u službenom glasilu.

Član 75. (Djelovanje na pravosnažnu sudsku odluku)

Proglašavanje ništavim žiga i prestanak žiga nemaju djelovanje na sudske odluke u vezi s utvrĎivanjem povrede prava koje su u momentu donošenja tog rješenja bile pravosnažne, kao i na zaključene ugovore o prijenosu prava, odnosno ustupanju licence ako su i u mjeri u kojoj su ti ugovori izvršeni, pod uslovom da je tužilac, odnosno nosilac žiga bio savjestan.

DIO DESETI - ŢALBENI POSTUPAK

Član 76. (Pravo na žalbu)

(1) Protiv odluka Instituta donesenih u prvom stepenu stranka čijem zahtjevu u cjelini ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostavljanja odluke.

(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba smatraju se strankama u žalbenom postupku.

Član 77. (Sadržaj žalbe)

Uz podatke koje mora da sadrži svaki podnesak, žalba mora da sadrži i:

a) oznaku upravnog akta protiv kojeg se podnosi,

b) izjavu o tome da se upravni akt osporava u cjelini ili u odreĎenom dijelu,

c) razloge zbog kojih se žalba podnosi,

d) obrazloženje žalbe sa svim dokazima kojima podnosilac žalbe potvrĎuje svoje navode iz žalbe,

e) potpis podnosioca žalbe,

f) punomoć, ako se žalba podnosi posredstvom opunomoćenika.

Član 78. (Komisija za žalbe)

(1) Komisija za žalbe osniva se kao nezavisni organ za odlučivanje o žalbi u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Komisija za žalbe ima tri člana od kojih je jedan predsjednik Komisije za žalbe i tri zamjenika člana od kojih je jedan zamjenik predsjednika.

(3) članove Komisije za žalbe imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH) izmeĎu nezavisnih stručnjaka u oblasti prava industrijskog vlasništva i državnih službenika iz Instituta, na način ureĎen odlukom Vijeća ministara BiH.

(4) Sjedište Komisije za žalbe je pri Institutu.

(5) Institut Komisiji za žalbe osigurava radni prostor i potrebnu opremu za rad, kao i obavljanje kancelarijskih i administrativnih poslova.

(6) Komisija za žalbe ima poseban pečat.

(7) Predsjednik Komisije za žalbe upravlja njenim radom.

(8) U slučaju odsustva, predsjednika Komisije za žalbe mijenja zamjenik predsjednika, a člana zamjenik člana Komisije za žalbe.

(9) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe u svom radu su nezavisni, nisu obavezani nikakvim uputstvima direktora Instituta i svoje zadatke obavljaju nepristrano, u skladu sa zakonom i pravilima struke.

(10) Predsjednik i članovi Komisije za žalbe imaju položaj nezavisnih stručnjaka, a naknadu za svoj rad primaju u skladu s provedbenim propisom o naknadama za rad u Komisiji za žalbe.

(11) članovi Komisije za žalbe i zamjenici članova koji su učestvovali u donošenju odluke u prvostepenom postupku, ili ako postoje neki drugi razlozi za njihovo izuzeće, ne mogu učestvovati u postupku po žalbi u konkretnom predmetu.

(12) Komisija za žalbe donosi poslovnik kojim se ureĎuju pojedinosti o radu.

Član 79. (Odlučivanje o žalbi)

(1) Komisija za žalbe o izjavljenoj žalbi odlučuje na sjednici većinom glasova.

(2) Komisija za žalbe odlučuje na osnovu podnesaka stranaka, a kada smatra da je to neophodno, može odrediti održavanje usmene rasprave.

(3) U postupku odlučivanja o žalbi na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 26., 37. i 70. ovog zakona.

DIO JEDANAESTI - GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

Član 80. (Tužbeni zahtjevi)

(1) U slučaju povrede žiga ili prava iz prijave žiga ako žig bude priznat, tužilac može tužbom da zahtijeva:

a) utvrĎivanje povrede prava,

b) zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo povreĎuju,

c) uklanjanje stanja nastalog povredom prava,

d) povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih lica,

e) potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,

f) uništenje predmeta kojima je izvršena povreda prava,

g) uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredilaca,

h) prepuštanje predmeta povrede nosiocu prava uz naknadu troškova proizvodnje,

i) naknadu imovinske štete i opravdanih troškova postupka,

j) objavljivanje presude o trošku tuženog.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevima iz stava (1) tač. c), d), e), f), g) i h) ovog člana sud je dužan da uzme u obzir sve okolnosti slučaja, naročito srazmjer izmeĎu težine učinjene povrede i zahtjeva, kao i interes ovlaštenog lica za osiguravanje efektivne zaštite prava.

(3) U postupku protiv lica čije su usluge bile upotrijebljene za povredu prava, a postojanje te povrede već je pravosnažno ustanovljeno u postupku prema trećem licu, pretpostavlja se da povreda prava postoji.

(4) Postupak po tužbi iz stava (1) ovog člana je hitan.

Član 81. (Povreda žiga)

(1) Povredom žiga ili prava iz prijave, ako žig bude naknadno priznat, smatra se svako neovlašteno korištenje zaštićenog znaka u smislu člana 49. ovog zakona.

(2) Povredom iz stava (1) ovog člana smatra se i podražavanje, transkripcija i transliteracija zaštićenog znaka.

(3) Povredom iz stava (1) ovog člana smatra se i dodavanje znaku riječi "tip", "način", "po postupku" i sl.

Član 82. (Naknada štete)

(1) Za sve povrede prava iz ovog zakona važe opća pravila o naknadi štete i odgovornosti za štetu, osim ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.

(2) Lice koje povrijedi žig dužno je platiti nosiocu prava odštetu u obimu koji se odreĎuje prema općim pravilima o naknadi štete, ili u obimu koji odgovara ugovorenoj ili uobičajenoj naknadi za zakonito korištenje žiga.

Član 83. (Penal)

(1) Ako je povreda žiga učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, nosilac žiga može od lica koje je žig povrijedilo tražiti naknadu do trostrukog iznosa ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene licencne naknade koju bi primio za korištenje žiga.

(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za plaćanje penala sud će uzimati u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito obim nastale štete, stepen krivice povredioca, iznos ugovorene ili uobičajene licencne naknade i preventivni cilj penala.

(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stava (1) ovog člana, nosilac prava ovlašten je da traži razliku do iznosa naknade potpune štete.

Član 84. (Aktivna legitimacija za tužbu)

(1) Tužbu zbog povrede žiga, odnosno prava iz prijave može podnijeti nosilac žiga, podnosilac prijave, sticatelj isključive licence, korisnik kolektivnog žiga uz saglasnost nosioca kolektivnog žiga i korisnik žiga garancije uz saglasnost nosioca žiga garancije.

(2) Postupak po tužbi zbog povrede prava iz prijave sud će prekinuti do konačne odluke Instituta o podnesenoj prijavi.

(3) Ako je pred Institutom, odnosno sudom, pokrenut postupak iz čl. 69. ili 73. ovog zakona, sud koji postupa po tužbi iz člana 79. ovog zakona dužan je prekinuti postupak do konačne odluke Instituta ili suda.

Član 85. (Rok za podnošenje tužbe)

Tužba zbog povrede žiga, odnosno povrede prava iz prijave, može se podnijeti u roku od tri godine od dana kada je tužilac saznao za povredu i učinioca, a najkasnije u roku od pet godina od dana kad je povreda prvi put učinjena.

Član 86. (Privremene mjere)

(1) Sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog zakona, ako predlagač učini vjerovatnim da je:

a) nosilac prava iz ovog zakona i

b) njegovo pravo povrijeĎeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.

(2) Nosilac prava mora da učini vjerovatnim i jednu od sljedećih pretpostavki:

a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,

b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će biti kasnije teško popraviti ili

c) da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.

(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st. (1) i (2) ovog člana, da učini vjerovatnim da bi bilo kakvo odgaĎanje donošenja privremene mjere prouzrokovalo nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.

(4) U slučaju donošenja privremene mjere prema odredbama stava (3) ovog člana, sud će rješenje o privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provoĎenja.

(5) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerovatnim da će predložena privremena mjera prouzrokovati pretpostavljenom povrediocu samo neznatnu štetu.

(6) Smatra se da opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.

(7) Sud može za osiguranje zahtjeva, prema stavu (1) ovog člana, odrediti bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:

a) da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povreĎuje pravo iz ovog zakona,

b) da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno upotrebljavaju se za činjenje povreda.

(8) Ako je mjera odreĎena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok u kojem predlagač mora podnijeti tužbu radi opravdanja te mjere.

(9) Rok iz stava (8) ovog člana ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana, od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od toga koji rok ističe kasnije.

(10) Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog odgovora.

(11) Postupak u vezi s donošenjem privremene mjere je hitan.

Član 87. (Osiguranje dokaza)

(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač pruži sudu razumne dokaze o tome da:

a) je nosilac prava iz ovog zakona,

b) je njegovo pravo povrijeĎeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,

c) će dokazi o toj povredi biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.

(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je da, osim uslova iz stava (1) ovog člana, učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili da se kasnije neće moći izvesti.

(3) U slučaju donošenja odluke o osiguranju dokaza prema odredbama stava (2) ovog člana, sud će rješenje o osiguranju dostaviti suprotnoj strani odmah poslije izvoĎenja dokaza.

(4) Sud može rješenjem iz stava (1) ovog člana odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a naročito:

a) uviĎaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, kompjuterskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,

b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,

c) pregled i predaju dokumenata,

d) odreĎivanje i saslušanje vještaka,

e) saslušanje svjedoka.

(5) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okončanog postupka, ako je to potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima, ili za vrijeme takvog postupka.

(6) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na privremene mjere, osim ako je ovim zakonom drugačije odreĎeno.

(7) Postupak osiguranja dokaza je hitan.

(8) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan ili ako nosilac prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo da traži:

a) vraćanje oduzetih predmeta,

b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,

c) naknadu štete.

(9) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne strane.

Član 88. (Dužnost obavještavanja)

(1) Sud može u toku parnice, zbog povrede prava iz ovog zakona, na osnovu opravdanog zahtjeva jedne od stranaka naložiti povrediocu prava da dostavi podatke o izvoru i distributivnim kanalima robe ili usluga kojima se povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(2) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostave sudu i lica koja u obimu komercijalne djelatnosti:

a) posjeduju robu za koju se sumnja da se njome povreĎuje pravo iz ovog zakona, ili

b) koriste usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona, ili

c) daju usluge za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(3) Smatra se da je neka radnja preduzeta u obimu komercijalne djelatnosti ako je preduzeta za pribavljanje posredne ili neposredne ekonomske koristi.

(4) Pojam komercijalne djelatnosti ne obuhvata radnje savjesnih krajnjih potrošača.

(5) Sud može naložiti da podatke iz stava (1) ovog člana dostavi sudu i lice koje je od nekog od lica navedenih u stavu (2) ovog člana označeno kao umiješano u proizvodnju, izradu i distribuciju robe ili davanje usluga za koje se sumnja da se njima povreĎuje pravo iz ovog zakona.

(6) Podaci traženi na osnovu stava (1) ovog člana mogu naročito da obuhvate:

a) ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvoĎača, izraĎivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe, odnosno davalaca usluga, kao i namjeravanih prodavača na veliko i malo,

b) podatke o količinama proizvedene, izraĎene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.

Član 89. (IzvoĎenje dokaza)

(1) Ako sud odluči da će izvesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta strana dužna je na zahtjev suda predati dokazna sredstva kojima raspolaže.

(2) Stav (1) ovog člana odnosi se i na bankarsku, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom suprotne strane, ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne djelatnosti.

(3) U postupku izvoĎenja dokaza primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona koji ureĎuje parnični postupak, osim ako je ovim zakonom drugačije odreĎeno.

(4) Sud mora poslije izvoĎenja dokaza, u skladu sa stavom (1) ovog člana, osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotstavljene stranke.

Član 90. (Sredstvo osiguranja za suprotstavljenu stranku)

Na zahtjev lica protiv kojeg je pokrenut postupak za odreĎenje privremene mjere ili osiguranja dokaza, sud može odrediti odgovarajući novčani iznos kao sredstvo osiguranja u slučaju neosnovanosti zahtjeva, na teret podnosioca zahtjeva.

Član 91. (Osporavanje žiga)

(1) Ako je prijava podnesena suprotno principu savjesnosti i poštenja, ili je znak registriran na osnovu takve prijave, odnosno na osnovu prijave kojom je povrijeĎena zakonska ili ugovorna obaveza, lice čiji je pravni interes time povrijeĎen može tražiti da ga sud proglasi za podnosioca prijave ili nosioca prava.

(2) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana, Institut će po prijemu presude, ili na zahtjev tužioca, upisati tužioca u odgovarajući registar Instituta kao podnosioca prijave, ili nosioca žiga, i podatke o tome objaviti u službenom glasilu.

Član 92. (Osporavanje nesumnjivo poznatog žiga iz člana 6. bis Pariske konvencije)

(1) Fizičko ili pravno lice koje u prometu koristi znak za obilježavanje robe, odnosno usluga, a za koji je drugo lice podnijelo prijavu ili ga registriralo na svoje ime za obilježavanje iste ili slične robe, odnosno usluga, može tražiti da ga sud proglasi za podnosioca prijave, odnosno nosioca prava, ako dokaže da je taj znak bio općepoznat u smislu člana 6. bis Pariske konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva za obilježavanje njegove robe, odnosno usluga, prije nego što je tuženi podnio prijavu.

(2) Ako tuženi dokaže da je isti ili sličan znak koristio u prometu za obilježavanje iste ili slične robe, odnosno usluga, isto koliko i tužilac, ili duže od njega, sud će odbiti tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana.

(3) Tužba iz stava (1) ovog člana ne može se podnijeti nakon isteka roka od pet godina od dana upisivanja žiga u Registar žigova.

(4) Ako se sudskom odlukom usvoji tužbeni zahtjev iz stava (1) ovog člana, Institut će, po prijemu presude, ili na zahtjev tužioca, upisati tužioca u odgovarajući registar kao podnosioca prijave, ili kao nosioca žiga, i podatke o tome objaviti u službenom glasilu.

Član 93. (Pribavljeno pravo trećeg lica na osporenom žigu)

Pravo koje je treće lice pribavilo od ranijeg podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga, iz čl. 90. i 91. ovog zakona, prestaje danom upisa novog podnosioca prijave, odnosno nosioca žiga, u odgovarajući registar Instituta.

DIO DVANAESTI - CARINSKE MJERE

Član 94. (Zahtjev nosioca prava)

(1) Nosilac isključivih prava prema ovom zakonu, koji opravdano sumnja da će doći do uvoza, tranzita ili izvoza robe proizvedene u suprotnosti s odredbama ovog zakona, može kod nadležnog carinskog organa (u daljnjem tekstu: carinski organ) podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Zahtjev za zaštitu prava, prema stavu (1) ovog člana, mora da sadrži naročito:

a) podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava iz ovog zakona, ako se ne radi o istom licu,

b) detaljan opis robe, koji omogućava njenu identifikaciju,

c) dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno lice koje je on ovlastio, nosilac isključivog prava iz ovog zakona u vezi s tom robom,

d) dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeĎeno,

e) druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojima raspolaže podnosilac, kao što su podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, podaci o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,

f) vremenski period u kojem će carinski organi postupati prema zahtjevu i koji ne može biti duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Carinski organ može prije donošenja odluke, kojom udovoljava zahtjevu iz stava (1) ovog člana, tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove pohranjivanja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete, koji bi u vezi s robom mogli da nastanu carinskom organu, kao i strani protiv koje je prihvaćen zahtjev iz stava (1) ovog člana.

(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz stava (1) ovog člana, on o tome obavještava sve carinske ispostave i nosioca prava.

Član 95. (Postupak nakon privremenog zadržavanja robe)

(1) Ako carinska ispostava pri provoĎenju carinskog postupka naĎe robu koja odgovara opisu robe iz odluke nadležnog carinskog organa, ona će tu robu privremeno zadržati od daljnjeg puštanja u promet.

(2) Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku.

(3) U odluci iz stava (2) ovog člana odreĎuje se da se vlasnik robe, odnosno lice koje je ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog zadržavanja, može izjasniti o tome da li se radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona.

(4) Ako carinski organ ne primi pisano izjašnjenje vlasnika ili lica koje je ovlašteno da raspolaže robom u roku iz stava (3) ovog člana, on može na zahtjev i o trošku nosioca prava privremeno zadržanu robu oduzeti i uništiti.

(5) Ako vlasnik robe ili lice koje je ovlašteno da raspolaže robom, u roku iz stava (3) ovog člana, podnese izjavu da se ne radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava iz ovog zakona, nosilac prava može u roku od deset radnih dana od prijema obavještenja o takvoj izjavi da podnese tužbu zbog povrede prava.

(6) Ako posebne okolnosti slučaja to opravdavaju, carinski organ može, na zahtjev nosioca prava, odrediti dodatni rok za podnošenje tužbe iz stava (5) ovog člana, koji ne može biti duži od deset radnih dana.

(7) Nosilac prava ili lice koje on ovlasti može za vrijeme privremenog zadržavanja izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrĎivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka.

(8) Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik.

(9) Ako nosilac prava ne podnese tužbu iz stava (5) ovog člana, privremeno zadržana roba pušta se u traženu carinski dopuštenu upotrebu, odnosno promet.

(10) Ako nosilac prava pokrene sudski postupak, carinski organ donijet će odluku o zapljeni robe do donošenja pravosnažne sudske odluke.

Član 96. (Postupak po službenoj dužnosti)

(1) Ako carinska ispostava pri provoĎenju carinskog postupka u vezi s uvozom, tranzitom ili izvozom robe opravdano sumnja da su odreĎenom robom povrijeĎena prava prema ovom zakonu, ona će privremeno zadržati puštanje te robe u promet i o tome obavijestiti carinski organ.

(2) Carinski organ pismeno obavještava nosioca prava o zadržavanju robe, sumnji da se radi o povredi njegovih prava i o mogućnosti da podnese zahtjev prema članu 94. ovog zakona, u roku od pet radnih dana od dana zadržavanja robe.

(3) Ako nosilac prava podnese zahtjev, u skladu sa stavom (2) ovog člana, roba se zadržava do donošenja odluke carinskog organa.

(4) Ako carinski organ udovolji zahtjevu iz člana 94. ovog zakona, roba se privremeno zadržava za daljnjih deset radnih dana.

(5) Nosilac prava mora u roku iz stava (4) ovog člana da provede radnje iz člana 95. stav (7) ovog zakona.

(6) Odredbe čl. 95. i 96. ovog zakona ne primjenjuju se na uvoz, tranzit ili izvoz robe u malim količinama namijenjenim za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, koje se unose ili iznose kao dio ličnog prtljaga ili šalju u malim pošiljkama.

Član 97. (Primjena drugih carinskih propisa)

(1) Na carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovog zakona primjenjuju se na odgovarajući način ostali carinski propisi.

(2) Bliže propise o provoĎenju carinskih mjera iz ovog dijela Zakona donosi Vijeće ministara BiH na prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

(3) Carinski postupak u vezi s robom kojom se povreĎuju prava iz ovog zakona je hitan.

DIO TRINAESTI - PREKRŠAJNE ODREDBE

Član 98. (Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, a novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj preduzetnik koji na način iz člana 81. ovog zakona povrijede žig ili pravo iz prijave.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu i kod preduzetnika.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj iz stava (1) ovog člana fizičko lice.

(4) Predmeti koji su nastali izvršenjem prekršaja iz stava (1) ovog člana oduzet će se i uništiti, a predmeti, odnosno ureĎaji namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje tih prekršaja će se oduzeti.

(5) Prekršajni postupak na osnovu odredbi ovog člana je hitan.

Član 99. (Zaštitna mjera)

(1) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaje iz člana 98. stav (1) ovog zakona u obavljanju djelatnosti može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeĎa žig, u trajanju do jedne godine, ako je učinjeni prekršaj naročito težak zbog načina izvršenja, posljedica djela ili drugih okolnosti učinjenog prekršaja.

(2) Pravnom licu i preduzetniku koji učine prekršaj iz člana 98. stav (1) ovog zakona u povratu izreći će se zaštitna mjera zabrane djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se vrijeĎa žig u trajanju od najmanje jedne godine.

Član 100. (Inspekcijska kontrola u vezi s prekršajima)

(1) Inspekcijsku kontrolu u vezi s prekršajima, sankcioniranim u članu 98. ovog zakona, vrši inspekcija nadležna za kontrolu tržišta u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

(2) Inspekcijski postupak je hitan.

DIO ĈETRNAESTI - PRIJELAZNE I ZAVRšNE ODREDBE

Član 101. (Prava priznata do primjene ovog zakona i provedbeni propisi za izvršenje ovog zakona)

(1) Registrirani žigovi koji važe na dan stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona.

(2) Direktor Instituta donijet će provedbene propise za izvršenje ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izuzev propisa iz člana 14. ovog zakona.

(3) Provedbene propise u smislu stava (2) ovog člana čine: Pravilnik o postupku za priznanje žiga, Odluka o posebnim troškovima postupka za sticanje i održavanje prava industrijskog vlasništva, Odluka o uslovima za upis u registre zastupnika za zaštitu industrijskog vlasništva, Pravilnik o stručnom ispitu za zastupnike za zaštitu industrijskog vlasništva i Odluka o naknadi za rad u Komisiji za žalbe.

Član 102. (Primjena meĎunarodnih ugovora)

Odredbe meĎunarodnih ugovora u vezi sa žigovima kojima je pristupila BiH primjenjuju se na predmete koje tretira ovaj zakon i u slučaju sukoba s odredbama ovog zakona primjenjuju se odredbe meĎunarodnih ugovora.

Član 103. (Prestanak važenja drugih propisa i postupci za priznanje žiga u toku)

(1) Početkom primjene ovog zakona prestaju da važe odredbe Poglavlja II. - VRSTE PRAVA INDUSTRIJSKOG VLASNIšTVA Odjeljak 2. žig (čl. 69. do 96.) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 3/02 i 29/02), kao i odredbe koje se mogu shodno primijeniti na žig.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini primjenjivat će se i dalje na sve upravne postupke u vezi sa žigom koji nisu okončani do dana početka primjene ovog zakona.

Član 104. (Jedinstvena primjena odredbi o Komisiji za žalbe u Zakonu o patentu, Zakonu o zaštiti oznaka geografskog porijekla i Zakonu o industrijskom dizajnu)

Odredbe čl. 78. i 79. ovog zakona i odgovarajuće odredbe Zakona o patentu, Zakona o zaštiti oznaka geografskog porijekla i Zakonu o industrijskom dizajnu, kojima se ureĎuje Komisija za žalbe Instituta, primjenjuju se na način da se formira jedna komisija za žalbe.

Član 105. (Stupanje na snagu i primjena Zakona)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjuje se od 1. januara 2011. godine.

PSBiH, broj 522/10 28. maja 2010. godine Sarajevo

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Dr. Milorad ţivković, s. r.

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Sulejman Tihić, s. r.

 

Explore WIPO